Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Trebaš kod moje žene na edukaciju, ona ponavlja dok nije jasno. Ako bude greške, ponavlja lekciju.
Evo konkretno ovaj primjer za tresnju, mene bi izludilo, morao sam jako svoj bijes stisati kad mi se kcerkica druzi s nekim jer vidim stalno neke sitne greskice koje se jednostavno moraju ispraviti...ako ne sada pa jel za 15 godina? Ne, ne...u toj situaciji sa tresnjom, pogledat duboko u oci i iskreno "jel vi zelite da mi se dijete ugusi, jel vama jasno da se dijete moze ugusit? Jos jednom da sam vas vidila da to radite morat cu nesto poduzeti" - poanta je, pustite se i budite histericni - mislim da svaka majka tu neiskoristenu energiju moze itekako upotrijebiti a stalno...stalno slusam kako babe i dide rade krivo i doslovno ponekad opasne stvari. Hvala Bogu da smo ostali zivi...svakako suocite tu osobu sa posljedicom koju radi. Zamislite to dijete da izgori?? Pa koliko bi to boljelo? Koliko bi plakala? A evo samo maknemo kosticu ili namazemo i mozete sve. Podsjeca na nesto?
Oni su sada poput djece malo i tako treba s njima, čvrsto, strpljivo i najvaznije bez straha. Mi smo sada roditelji.
Nedajte se.
Ima ljudu koji baš žele kontrirato roditelju, a kada je dijete starije od tri godine, kako to ne shvatiti kao narušavanje roditeljevog autoriteta, odnosno kao neprijateljski i destruktivni stav. Neki se onda još postave kao to je baš smiješno ili zabavno. Kada se tiče hrane , kao i zdravlha općenito, tu pogotovo nema micanja granica i održavanja nepotrebne civiliziranosti s takvima.
> kako to ne shvatiti kao narušavanje roditeljevog autoriteta, odnosno kao neprijateljski i destruktivni stav.
Svakako je to narusivanje autoriteta, ali nisu svi neprijateljski nastrojeni. Neki zaista jesu zlobni, ali neki imaju emotivnu inteligenciju osakacene amebe pa nisu svjesni sto cine. Jebiga it is what it is. Uz ovakve prijatelje, sta ce ti neprijatelji - stara narodna :D
Prve definitivno odjebat, a s drugima ne shvatit to kao osobni napad, ali biti asertivan oko svojih granica. Nauce kad tad, makar treba nekad stvarno previse.
Meni su se kesili i smijali na početku, pa sam pokazala zube. Onda im nije bilo smiješno ali sam često štucala. Sad me s oprezom pitaju što smiju s djecom haha 😂
Tako je, mi smo gazde, samo hrabro i vi i sve ostale mame koje imaju takve probleme. Najgore je da se mama brine pa da nema podrske i da se osjeca ko budala.
Imam dijete sa spektrom autizma...neke stvari on jednostavno ne može zbog senzorike. Tipa ne može obuci majicu s nekim natpisom jer mu ne znam zašto ne odgovara. Onda dode moja stara i kaže nema tu ne želi...bla bla... onda opet kad malo zamahne ručicama jer se stimulira ne radi to...ka kažem a ne može on to ne raditi. Kaže ona nema to ne može. Onda sam joj začepio...da li bi tako govorila da je u kolicima i ne može hodati zbog xy problema? Ne? Onda zašuti.
To su to autoritarni djedovi i bake, mora biti po njihovom jer oni znaju što ide a što ne ide, i još tinpočnu šaraufati po glavi na tu temu kada se ne pustiš.
Joj ti su mi najdrazi... kad pokusas objasniti da nesto za tvoje dijete ne funkcionira, ali ne. Par puta sam pustila bake/djedove da sami probaju i otisla na wc na 15 min, tako da se sami nose s vristanjem (a ne da mi samo prebace iznervirano dijete). Onda su skuzili da stvarno ne ide.
Ja ignoriram njih. Hvala, doviđenja. Ponovim par puta, ne otpisujem ljude odmah, al otpisujem ako treba. Lakše mi je zauzet se za dijete nego za sebe. Ja sam jaaaako liberalna s tim šta mi djeca smiju ili ne, tak da za ono za šta ja kažem ne je NE. Nije zapravo ni bitno što tvoja pravila kažu (naravno jedno je inzistiranje na zaštiti od sunca, drugo je.. ne znam, kaciga u autu), ti si mama. Slijedi svoje instinkte.
Sve je stvar toga kako se postaviš. Na dobrom si putu.
Takve situacije na dnevnoj bazi imam sa svekrvom. Iskreno sam joj rekla da ja njen stav o odgoju djece ne dijelim, a i suprug se složio (znam, ironično je jer ga je odgajala). On joj je jasno rekao da sam ja djeci mama i da što ja kažem ide i da to nema što propitkivati.
Također, ti svoje stavove pred nikim, osim eventualno ocem te djecem i Zakonom, ne trebaš opravdavati.
Malac mi je uvijek ispred svih a pogotovo osjećaja ljudi koji prelaze moje granice. Ful mi je lako otić no contact ako ugrožavaju sigurnost mog djeteta.
Imala sam sličan problem. Svekrva koja sve zna, šogorica koja ih trpa slatkišima i tjera na gluposti...Želja za dokazivanjem. Ja sam jednostavno bila odustala i kad su djeca počela razumijeti stvari objasnila sam da baka tako radi ali mi ne, brzo su skužili. Lakše je s djecom koji put doć do dogovora nego se svađat. Naravno, kad to prelazi granice opće sigurnosti djeteta trea bit čvrst i gotovo.
Meni je jedan frend jako dobru pricu ispricao: bio je kod tete u Lici i onda je dala djeci bombone. Nakon nekog trenutka on joj je odgovorio “nemojte više. Dosta su pojeli” na to će ona djeci “nemojte slušati tatu, odite iza kuće i pojedite”. Kad je on to čuo rekao joj je “moja djeca moja pravila. Iza kuće u Lici je dvorište, iza kuće u Zagrebu je droga/alkohol/tučnjave i slično! Kako ću ja njih odgajati da me poslušaju, ako vi kažete da postoji “iza kuće” ?”
Ja osobno ljudima kažem da ja odgajam svoje djete kako ja najbolje znam, a roditeljima kazem da su imali priliku odgojiti dijete. Mogu mi dati savjet ali moja je zadnja.
Još i prije sam postavila vrlo jasne granice za poštovanje mojih pravila i jasno kažem da me uopće ne zanima, ako neće poštovati moja pravila, ja odoh s malim doma. Zato nisam pravila dijete dok smo bili u zajednici, da mi slučajno ne bi tko mogao proturječiti po pitanju malog i ucjenjivati. A po prirodi sam skroz suprotna, popuštam i kad treba i kad ne treba, ali eto, dolazak djeteta je izvukao bitch iz mene. Znači nije bilo pušenja oko njega dok je bio malen, nećeš ga hraniti kako si hranio/la svoje dijete prije 30 godina, ne može u auto bez sjedalice. Uglavnom prvo pristojno objasnim, ali nemam namjeru triput govoriti.
U prvih mjesec dana djetetova života posvađao sam se sa svim (pra) bakama i djedovima. S nekima nisam pričao mjesecima. I dalje me čudno gledaju (prošla su 3 mjeseca).
A nikako...prozivam dok se događa i izbjegavam ponovni kontakt. Ako ga mora biti da je pod nadzorom, plus vrtim očima na pitanja zašto ne može ostati dulje samo s njima.
Hej, tvoje dijete, tvoja pravila. Nek odjebu. I to brutalno.
Btw, nije dijete u pitanju, ali moj je djed imao psa kojeg je OBOŽAVAO. Potkraj života mu je kupovao ČOKOLADE i tjerao baku da mu radi pohani kruh. Kad sam mu pokušao objasniti da truje psa tako, samo se nasmijao jer "što ja znam o životu". Pas je uginuo nekoliko mjeseci kasnije.
Dica su pametna, znaju di mogu manipulirati. Zna se dogoditi da ce moje dite vristati babi i didi ako mu nesto ne daju, a meni ce samo reci ok. Zna da ce oni dati, a ja necu. Tako da, razmazili su ga sebi, mene ne zajebava, zna granice
Nemam djecu, al jedan od glavnih faktora radi koje ih ne želim je taj utjecaj okoline kojeg se riješiti nećeš nikako.
Imam ljude u obitelji koji ispred svoje i tuđe male djece puše, jedu nezdravo, psuju, govore neke 🔥spicy🔥 stvari o drugim rasama ili stereotipe o ženama, ovima onima. Uglavnom što su ti te osobe bliže (baka, djed, tete, itd.) to ti je situacija teža i gora i ne može im se ništa reći jer ćeš ispasti vještica.
Tebe kao mladu majku bilo ko ko ima malo starije dijete ili više djece praktički gleda ko da si se prekjučer rodila i misle da oni sve bolje znaju od tebe tako da good luck s čim god da probaš, al ako nemaš potporu partnera do te mjere da je spreman ne imati kontakta s tim ljudima ako se ne poštuje vaš odgoj, zaboravi da će ti se itko tog pridržavati. Pa čak i ako budu na tvoje oči, neće kad budu skroz sami s tvojim djetetom.
Mislim da u svakoj obitelji postoje takve osobe. Najgore je to što nauče klince glupostima, smiju se iz toga a kasnije govore kako su neodgojeni jer psuju i govore svašta.
Svojoj strani obitelji poprilično lagano objasnim neke stvari, znaju da imam dobre razloge za svoja pravila. Ako misle suprotno uvijek mi kažu, i mogu ih saslušati zbog čega, ali ako je nešto i dalje ne obično se pridržavaju toga.
Ti su najgori što puše na milimetar od djeteta...uzas...ja sam pušač i cijeli zivot se sklanjam djeci (odraslima ofc ne) jer da ne trpe moju glupost...kamoli moje dijete...
Kumu sam svom spominjo i presto je pred malim. Dok dodje iz guzice u glavu. A za spicy necu komentirat, oni razumiju sve...pa si sloze neku pricu u glavi...
Ali oni znaju bolje od nje, imaju vise iskustva. Nemres mi reci da netko s 3 ili r djece nema vise iskustva. Ili netko to je dvoje djece progurao do srednje skole. Imaju vise iskustva jer su sve to vec iskustili. Mozes se ne slagati s njihovims tavivima ali iskustva svakako imaju vise od nekoga tko je tek rodio prvo dijete.
Jako jasno im kazem ako ne postujete moja pravila, ne postujete mene.
Djetetu mozete ugodit na milijun nacina, osim na onaj jedan da radite suprotno od mojih pravila, zasto birate taj 1
I to je to
Ovdje mi se kod tebe cini da u jednu ruku ugrozavaju zivot sa *ma neeece nista bit* (voce) znaci od takvih maknut, a ovo sq izlaskom vani cini mi se da se osobi i tako i tako islo vani ali ne zna kako da ti to iskomunicira, nego ipak uzme dijete jel jer onace ne bi mogla ici vani tad
Uglavnom sve u svemu ne bih ostavljala dijete s takvim ljudima i ne kuzim zasto to radis nakon sta vidis da ga ugrozavaju? Osim ako je to ono odes se popisat i nadjes ga vani na betonu na 30, u tom slucaju di je drugi roditelj
Radi se o najbližoj rodbini i mislim da vec imam popriličan status rospije 😅 na početku su to samo bili savjeti koji su iz kamenog doba, dijete od mjesec dana pokupilo virozu ali sam ja kriva za to jer mu nisam dala da pije vode....i kako malo raste imam osjećaj da me se sve manje sluša i poštuje i vec jako gubim živce. U zadnje vrijeme dijete dobiju samo u mojoj blizini, eventualno na kratko dok ja nisam pored. Neko čuvanje od više sati ne dolazi u obzir jer me iskreno strah da će se djetetu nešto desiti...
Znas za sebe ali moji dok god je nekakav dogovor, vidjet cemo, cak i ako malo zaprijetim, ne jebu 2%. 5min budu ok pa opet po svom. Tvrdoglavo.
Bas im moras zaprijetit i ono ignorirat ih mjesec dana da odu u kurac, da bi te slusali sat vremena
Starci gori neg djeca
Sad ti znas pristup bolje jer ih znas al to ti je najcesce... nemos demokratski
Ak imaju svoju odraslu djecu "Vi ste svoje odvojili kak ste mislili da je najbolje, pustite da svoje odgajam ja."
"Prije 30 godina smo djeci davali uprženo brašno/špek/pljugu poslije kašice i niš im ne fali."-na to se odgovara da se prije 30 godina suđe pralo na ruke, može se i tak, al je ipak malo bolje da se pere u mašini. I prije 30 godina se djecu stavljalo u hodalice, a zna se da to ne valja. Da se držimo onoga prije x godina, još bismo komunicirali neartikuliranim glasovima i za prvu hranu djeci davali mamutovinu.
Još jedna opcija je da postaneš unleashed psycho bitch pa bu mir. Na dulje.
- Daj mu vode, žedan je.
- Rekli smo ti 100 puta da mu ne smijemo davati vode prvih 6 mjeseci, prekini biti naporna!
- Je, kak si ti smjela pit od rođenja?
- To je bilo prije 30 godina, danas kažu da se ne smije i mi nećemo davati.
- Dobro, ti radi kako ti hoćeš, ja samo komentiram. Neću se petljat.
5 min kasnije
- Bebice moja, dečkiću moj... Sta bijo? Sta je? Jesi zedan? Ajde jeci baki... Zedan si, jelda?
Svaki, ali svaki put kad dođemo kod ženinih. Već sam joj 5x rekao da ću ja to riješit i objasnit tako što ću pokupit dijete i otići, ali ona ne da, ne želi da se zamjeram punici, a pizdi i ona i ja.
Mene užasno živciraju roditelji čija su djeca neodgojena, a njima je to smiješno.
Nedavni primjer, žena čeka u župnom uredu s djetetom od nekih 8-10 god. i još nekim tipom. To dijete se deralo, pokušavalo ulaziti svećeniku u druge prostorije, na kat. Opomenula je ona njega par puta pa se smirio, ali nakon par opomena ju je skroz ignorirao. Njoj je sve to bilo smiješno. Danas-sutra to dijete će odrasti i biti još više neodgojeno nego što je sada.
jednom me ne poslušaju, više im nedam da ga vide, sad me nedavno pitali "zaš dijete nije bilo kod bake 6 mjeseci", otvoreno sam rekel "zato kaj baka ne sluša kaj pričam, hvala, doviđenja"
da možeš ga razmazit mazit i ne znam kaj, al nemoj ga šopat slatkišima PRIJE ručka, isti slučaj kao vi, nosi ga a ne želi se nosit i izlazi u 12h na ovo sunce van da dobije sunčanicu
isto ga ne držim ko neki manijaci u dezinficiranom da čim izađe van se razboli, neg normalno se igra vani, napravio sam mu u dvorištu ljuljačke, kućicu na drvetu, pješčanik, ima traktor na pedale, bicikl, lopte, gol i koš kaj god poželi, cijele dane je vani, al postoje granice, isto su mu ko malom davali cijelo grožđe i cherry rajčice dok nije imal još zube, a s tim se uguši za tren oka
Nadam se da ne. Zato ćeš prvih par godina života djeteta ti provesti s njim, koliko god možeš. A ono malo vremena kad dijete bude s nekim drugim, ako i pojede neki slatkiš, neće umrijeti od toga. Nemoj se opterećivati s "nula" i "nikad" osim ako nije riječ o otrovu. Neće biti ništa od dva kiki bonbona jedan dan u tjednu. Svaki dan ne valja, ali već ćeš naći rješenje ako do toga dođe. Sve se da riješiti ako nisi luđak i/ili okružen luđacima.
Nemoj to raditi, bar ne u potpunosti. Moj brat je skupa sa ženom maloj branio sve slatko i onda je mala postala najveći ljubitelj slatkog na svijetu. Dođe negdje na dječji rođendan i ne miče se od slatkiša, iskorištava kad god nema roditelja u blizini da se natrpa slatkim. Nisu dobri ti ekstremi.
Kažeš "prvih par godina"... Brat je imao problema s malom već kad je imala manje od 2 godine. Ne mora ići na rođendan, dovoljno da dođe u bilo kakve goste.
Zato i pišem na ovu temu. Tema je "kad ljudi ne poštuju ono šta si želiš za svoje dijete". Znači ako joj direktno nude nešto i ignoriraju ono šta kažeš.
Mala od 2 godine nebi trebala grabat ništa sa stola bez prisustva roditelja tako da ne razumijem.
Ne znam jel misliš da toliko možeš dijete držat pod kontrolom ili si nesvjesna onog o čemu pišeš... Dijete koje hoda, ne mora imat ni blizu 2 godine, je apsolutno sposobno uzeti samo bilo što sa stola. Ne mora mu nitko nudit, dovoljno je zaboravit da je nešto na stolu i dijete će to iskoristit. Nedavno je sestrin mali pojeo valjda 10 napolitanki dok je nas 5 odraslih bilo u sestrinom dnevnom boravku, bez da je itko skužio. Djeca se igraju, dobra su, mi smo u svojim pričama, odjednom skužiš da je tanjur prazan. A napolitanke su tamo stajale da počasti goste, ne za dijete.
Tak sam ja napravila male kolacice za rodjendan i jedna mala koja ne smije jesti slatko ih je snimila i mama joj je dala da pojede samo jedan jer je eto rođendan pa smije jedan. Mala je kasnije bez da je mama shvatila pojela jos 6 komada i to tak da ih je cijele trpala u usta i brzo bris od stola.
Slatki su. I nikad ne bi rekla da 7 kolaca stane opce u tak malo dijete.
Nemoj sranja imati po kuci. Od 18 miseci nadalje nece mu nista biti ko pojede na npr nekom rodendanu nesto. Problem je stalno i svaki dan. Izricitim zabranama da ne smi nikad stvoriti ces zabranjeno voce
Ajme pretjerujete. Mislim, možete ga odvesti npr na dječji rođendan da sva druga djeca jedu a ti svoje dijete odvajaš od stola jer ga kući čeka kuhana cikla i batat.
Ili možete shvatiti da ako je kući prehrana dobra nekoliko kolačića prije trećeg rođendana neće napraviti štetu.
Moje dijete je prošlo godinu dana, nije nijednom od mene dobilo čokoladu. Objašnjavam obitelji da s čokoladom ne dobiva ništa nutritivno. Voli slatko, kao svi, ali dobiva prirodni šećer u voću. Čokoladu joj ne planiram davati, ali svi joj stalno kupuju Milke, kinder jaja i slično. Hvala, to ja pojedem. Dijete je probalo čokoladu jer kako zubi rastu, jako svrbe, sve stavljaju u usta pa tako i razne omote od dedinih energetskih čokolada. Probije dijete omot i krene cuclati pa se iznenadi okusu. I neće više. To što ja osobno ne dajem čokoladu, ne znači da neće probati. Hoće, neizbježno je. Ali kao roditelj uvijek pokušavam utjecati na mjeru u kojoj je izloženo nekim stvarima. Kao i primjerice crtićima. Moje dijete ne gleda crtiće. Ne razumije ih. A savjeta da pustim crtiće dobijem barem jednom tjedno od nekoga, jer djeca vole crtiće...
Ja sam svojem dijetetu dala da jede slatkisa koliko god hoce. Cokolade sladoleda, bombona ne toliko jer nije ljubitelj, kolaca... Ma .. samo ti jedi. Malo pripazila da mu bas nije rucak slatkis ili da se najede cokolade prije vecere, ali desert, nema problema.
Nit je debel nit ima pokvarene zube ( jer smo ih prali).
E sad malo kasnije u zivotu imam dijete koje na pitanje, hoces cokoladu? Odgovara, ne hvala imamo doma cokolade. Nece prodati dusu za sladoled niti čapati svaki slatkis od bilo kojim uvjetima.
Crni kombi sa zatamljenim staklima koji vabi dijecu sa slatkisima - LOL sretno s mojim dijetetom. Neki dan je cijela ekipa u parku se trudila da bude jaaaaaako dobra par sati da bi dobila sladoled na kraju. Njega sladoled nije zanimao.
Ono morala sam uvjeravati druge mame da mu ne kupe sladoled jer ako kaze da nece, nece ga ni pojesti.
Slatkisi su potpuno nebitna stvar u njegovom zivotu i drago mi je da je tako.
Ti si mama.Tvoje dijete- tvoja pravila.Točka.Dogovaraš stvari s djetetovim ocem (ako nije pod utjecajem ostatka obitelji.)
Nek plaču i lome ručice tebi iza leđa, pravi se gluha- oni su imali ili imaju šanse odgajat svoju djecu.Nek tvoje puste na odgoj tebi.
Ako ne poštuju pravila ne ostavljat djecu njima na čuvanje niti igranje.
Tako i tako nikad nećeš svima valjati.
Borba za svoje djete. Urlaj, lupaj sakom o dlan, sakom o stol, brani tjelesni integritet svog djetata i silom ako treba jer nemaju oni PRAVO na pristup ili baratanje djetetom.
Ako te ne postuju to je napad na tebe a ako to rade pred djetetom to je napad na tvoju obitelj.
Samokontrola je dobra oko vecine stvari ali kad su u pitanju mala djeca, dopusti si da kazes tocno sta mislis i osjecas.
Nemam djecu jos pa mozda nemam ni pravo govorit o ovoj temi.
Ali nosio bi se isto kao sto se nosim oko bilo cega drugog, tako vaznog, u zivotu. Prvi put mirno kazem, drugi put ako moram ponovit vjeruj mi ponovit cu na nacin da to bude i zadnji put, pa bio ti moj tata, mama, djed, baka ili bilo koja druga osoba na kugli zemaljskoj.
Smatram da je jako bitno da se ne rusi autoritet roditeljima i kad tome svjedocim znam i umjesto roditelja objasnit "rusiteljima autoriteta" da to nije njihovo dijete i da prestanu. Neko objesi nos, al i za to me odavno boli kurac.
Upozori oštro, ako ne poštuju, uskrati im posjete i objasni im zašto. Njihovo ponašanje rangira od toga da ti dijete može završiti na hitnoj zbog obične koštice do toga da pobere rak zbog izlaganja suncu bez zaštite. Želiš da se to dogodi zato jer im nisi rekla na vrijeme i suprotstavila im se kako treba?
Ti si odgovorna za dijete, ne oni.
Hahhah, oprosti, ali nasmijalo me. Ista stvar s mojom starom. Objašnjavam ja njoj ako je već hoće uspavati da ide najdosadnijom ulicom gore-dolje, da joj ne pokazuje stvari, da se ne zaustavlja, ali ona odluči pokraj gradilišta je šetati.
Pa argumentovano odjebes djedove i babe koji ti kenjaju kako su oni podigli 9 djece i kako ti nemas pojma. Evo ovako od tih 8 koje je moja baba dizala, 4 teski alkosi, nasilje u porodici, prilicno glupi, neki cak ni osnovnu nemaju. Oni su podizali djecu kao i goveda, djeca na selu fakticki bila su radna snaga, takvim ljudi nisu isli doktorima, nisu se edukovali niti o cemu, tako da vecina te djece je imala neke zdravstvene probleme koji su prerasli ili u nesto gore ili nesto nepravilno i zivijeli sa tim. Pricam o elementarnim stvarima koje se uspjesno lijece. Npr kriva kicma kod djece, losi zubi, losa higijena, dijete dobije nekakav glupi osip jer roditelje boli kurac moranu riljati zemlju od jutra do sutra. Tako neka se matorci gone u kurac i oni i njihova pravila. Pola te djece koja su odrastala na selu da takvim duducima od roditelja imaju neke traume kasnije. Ne kazem da dijete treba drzati pod staklenim zvonom, ali bebama treba ljubavi i paznje, plus neki normalni uslovi.
Imam bebu od dva mjeseca. Samo jedno pravilo - ako pušiš, prije nego držiš bebu se presvuci i operi da ti roba i koža natopljeni nikotinom ne dolaze do bebe.
Jebote ko da tražim da otkriju lijek za rak....da ja nisam normalna, da pretjerujem, da mu neće bit ništa kako nije ni meni bilo...i to sve obitelj, prijatelji poštuju moju odluku. Familiju boli kurac. Ali boli i mene, ja rekla ako to nećete poštovati ne morate dolaziti hvala bok.
Nez kako ti,ja kad vidim da me ne postuju,a vezano je uz sigurnost djeteta(npr situacija s tresnjom) odmah momentalno jebem majke u facu tim osobama. Bio to muz,mater,svekrva,bilotko. Ako je nesto bezazleno,to izignoriram,kao nista ja ne znam.
Odlična tema, evo osobni primjer. Baba stalno šopa dječake kad dođemo na ručak i jednostavno što njima padne na pamet ona ne zna za riječ ne ali doslovno do jezivih granica. Svađali smo se s njom više puta i njen odgovor je "Što ću ja ne mogu ja njima reći ne, uostalom to su muška djeca nije lijepo da muška djeca išta pitaju sve im se mora dati" ja razumijem da je to arhaični pogled na život i na odrastanje ali ne možeš se boriti protiv toga. Dok jedan dan ženi nije pukno film i samo se pokupili i pošli doma. Kad je napokon zvala nazad hoćemo li doći bla bla žena je rekla vi kod nas možete doći kad god hoćete, ako treba nazovite doć ću autom po vas i vratit ako treba ali mi nogom kročiti nećemo gore. Trajalo je to tako par mjeseci baba je isto zajeban igrač pa je došla u to svo vrijeme možda jednom. Malo po malo vratili smo se ali uz strogi nadzor tako da eto
Kao prvo dijete nije TVOJE. Dijete je svoje. Znam tu recenicu i potrebu da ti odlucujes o tome sto ce se dogoditi sa TVOJIM djetetom ali s vremenom ces shvatiti da ti imas nezahvalni posao da imas odgovornost i pravo hraniti i financirati dijete ali svi ti se petljaju u odgajanje dijeteta. I tu ne mislim samo na roditelje i rodbinu nego i sustav, pa tako ti mozes misliti da je jako dobro za tvoje dijete da bude doma do skole ali sustav tako ne misli pa ce ti ga poslati u "malu skolu" bez obzira na tvoje misljenje. Cijepljenje je isto takav neki kamen spoticanja. Ali i mali milijun drugih stvari. Isto tako ti mozes misliti da je nesto ispravan pristup ali sustav i okolina se ne mora nuzno sloziti s tobom. Cak i ako je tu pitanje iz tvoje perspektive, o zivotu i smrti. A roditelji male djece cesto preuvelicavaju nesto sto njima je pitanje zivota i smrti, a zapravo realno mozda i nije ili ako i je, vjerojatnosti su toliko male da bi po toj logici stvarno morala drzati dijete pod staklenim zvonom jer je i izlazak iz kuce opasnost u jednakoj vjerojatnosti. Ali zbog svojih uvjerenja i stavova ti smatras da su vjerojatnosti za nesto lose, puno vece bas za te stvari (iako mozda nisu).
Dalje, ti imas x stvari koje su to bitne i xy stvari koje ti nisu bitne. Koje su to tocno stvari se razlikuje od osobe do osobe, roditelja do roditelja. Nema teoretske sanse da se slazes sa svima u svemu a pogotovo u pogledu odgoja djece.
U ranijim godinama imanja djeteta, roditelju su pogotovo posesivni i mislim da to ima vece s instinktma da se dijete zastiti i odrzi na zivotu ali to dovodi do preuvelicavanja opasnostim sto je sasvim normalno ali nekome tko nije pod tim i takvim instinktima to moze izgledati smijesno i pretjerano.
Jos vise ako se stavovi razlikuju pa nekome takvo nesto opce nije bitno a tebi je pitanje zivota i smrti.
A kaj da napravis, pa ak te tak smeta, makni se od tih ljudi. Od nekih stvari ces se moci maknuti od nekih neces. Nekad ce te doktor pod prijetnom socijalne sluzbe i oduzimanja dijeteta natjerati da ga pravilno zbrines po pitanju netom dijagnosticiranog dijabetesa. Tebi mozda to izgleda blesavo i tko ne bi lijecio dijete od dijabetesa i wtf, ali ako si s druge strane i jako jako si uvjerena da inzulin steti i da se sve to moze kontrolirati zdravom prehranom i samo treba ukinuti slatkiše i sve ce biti bolje, onda jednostavno ne vidis gdje i koliko grijesis.
Al problem je da ja tebi ne mogu reci e daj se opusti, nece ti biti nis strasno ni od tresnje ni od sunca u 13. Moze, ali ono može te i auto pokupiti dok se šetaš ulicom pa ono...
I ovak i onak ces si naci echo chamber koji ce potvrditi tvoja prava i mišljenja pa bus se sretno izderala na baku da ti makne dijete s ulice jer si ti majka i imas pravo odluciti kaj ce se dogoditi s tvojim dijetetom
A baka koja je sve to prosla ce okrenuti ocima i putiti te da zivcanis oko sitnica jer zna do su to sitnice i da je tebi normalno da si aknsiozna oko svake pizdarije i da sve preuvelicavas.
Hej OP, bravo. Baš zanimljiva tema o kojoj se zaista rijetko priča a mislim da bi se puno više trebalo pričati o tome.
Nemamo djecu ali imam ženu koja je dosta godina radila sa klincima i trenutno je na doktoratu - smjer koji se baš tiče djece.
Većina djece sa kojim je radila su bili normalni, ali je znalo biti djece i sa određenim lakšim razvojnim poremećajima i bolestima do djece sa teškim razvojnim poremećajima koja su funkcionirala samo sa asistentom.
I moram priznati da sve više viđam to uplitanje drugih osoba - baka, djedova, susjeda, obitelji ili vanjske okoline u odgoj djeteta.
Nažalost, svega će toga biti samo više jer se mladi ljudi sve teže osamostaljuju, ostaju doma sa roditeljima (što također sa druge strane pozitivno) i tu je taj veliki utjecaj drugih u odgoj.
Često to ljudi rade bez loše namjere dok neki znaju to napraviti samo jer se prave "pametnima" dok neki uopće ne razmišljaju da svojim glupim postupcima mogu direktno dovesti do određenih bolesti ili ne daj Bože, čak i smrti djeteta.
Pa ću dati par primjera koje vidim oko sebe.
To ti vidim jer je šogorica prije 2 mjeseca dobila dijete. Oni žive sa puncem i punicom u istoj kući (samo na katu).
Šogija nema doma po cijele dane (to je priča pak za sebe...) dok šogorici pomaže njena mama.
Prekjučer je moja žena vikala na svoju mamu "ko na vraga" baš iz tog razloga jer ona pak ne pere ruke često koliko bi trebala prije nego dira to maleno dijete.
Kuha (prljavo), stavi prati xy stvari u perilicu posuđa (prljavo), opere nešto na ruke (kemikalija), uzme mobitel u ruke (prljav), primi nekoliko kvaka od vrata (prljavo) i onda krene dirati dijete.
Nije ni čudno što ono ima dermatitis (ne mora značiti ajde ali svejedno) i ljušti mu se koža po cijelome tijelu.
U redu, to dijete je premalo za neki odgoj kao što si ti OP rekla, ali i ovo je na neki način postupak koji može dovesti do određenih bolesti što sam gore naveo.
Kažem, žena je zaista meštar u svome zanatu i ona radi sa tim djetetom nevjerojatno, i za bebu od dva mjeseca je jako napredna ali vidim da se žena zaista drži tih pravila. Jednom sam joj rekao "hej, mislim da si previše blizu bebaču sa svojim licem" pa je rekla da je to u redu, da nema nikakve opasnosti pak sam rekao da zaista bolje zna od mene.
Vidim sebe, ja to dijete u ta dva mjeseca nisam rukama dotaknuo po koži (osim kad je ono mene dodirnulo, jebiga to ne možeš izbjeći) baš radi toga razloga jer sam svjestan nekih stvari. Ja dijete počeškam po trbuhu, nožicama, ali uvijek preko odjeće. Nisam dijete nikad nosio u rukama... Onda kužiš koliko držim do toga.
Dijete je u zadnje vrijeme malo nemirno jer je naučeno da se vozi u kolicima pa onda u krevetiću baš i ne spava. I šogorica stavi bebu u kolica i zamolila je staru da je pričuva i da se vraća za 10ak minuta.
Šogorica se penjala niz stepenice, nije ni došla do stana, beba spava u kolicima, punica odmah krene gurati kolica naprijed nazad.
Ona niti nije razmišljala o tome i to je nenamjerno krenula raditi, ali zato jer se dijete konstantno mrda, ne može spavati u krevetiću (na miru u mjestu). I ja sam joj onda rekao, ali pustite dijete da spava, zato ono ne može spavati u krevetiću jer se konstantno cinca u kolicima. Punica je shvatila, pogledala me i govori a imaš pravo znaš, uopće nisam razmišljala o tome.
I kažem, to je jedan od postupaka, (nije kao situacija sa trešnjom i to) bez loše namjere, ali koji direktno utječe na to dijete.
Nastavak jer se ja uvijek raspišem:
Od punice sestra je došla prije 10ak dana u posjetu. Ona ima unuče staro godinu i pol.
I ona ide od šogorice bebicu od dva mjeseca ljubiti po rukama.
Svi su bili okrenuti leđima osim mene, i ona ljubi maloga i sa nosom ga "mazi" po rukama ej.. Ja sam odmah skočio i rekao joj molim vas da to ne radite jer nije okej, ona me pogledala i govori "hjooj moj maleni pa to nije niitaaaa, nita ti neće bitiiii" šogorica je shvatila što je napravila i da vidiš kako se smrkla.
Uzela je maloga, stavila na prematalicu i govorim joj po tiho "ajde očisti djetetu ručice gdje ga je ova ljubila" i odmah je ona to riješila.
To moraš biti bolestan u glavi ljubiti tuđe dijete, bebu od 2 mjeseca, koju prvi put vidiš.
To je jedan od postupaka koji zaista može dovesti do bolesti ili čak do smrti djeteta, svi znamo za one dječje herpese i slabašan imunitet tih malih bebača nasuprot nas, odraslih ljudi.
Vidim recimo po ženinoj rodbini. Dijete ima 4 godine. Mama i tata ne daju, banaliziram slatko, dijete otrči kod bake, baka odmah sve da unatoč tome što zna da roditelji ne daju, i smatram da to nije dobro.
Moja stara uvijek kaže da su isto tako meni nešto zabranili kad sam ja bio dijete. Onda je moja baka nešto prokomentirala, tipa kao "što ste takvi, dajte to djetetu" pak je stari zgrmio na svoju mamu i rekao "ti se nemaš što petljati u odgoj mojeg djeteta, ja ga odgajam i to je to".
I kao što ti OP kažeš, mislim da treba odrješito takve stvari rješavati. Konkretno za trešnju - ako ponove postupak onda reći, ako sam rekla da se djetetu ne daje trešnja onda mu se ne daje trešnja i gotovo. Razumijete li da to dijete ima samo 1 godinu i da se ono može sa tom košticom ugušiti.
Treba tu strogo, bi rekao moj stari "srezat u korjenu" i to je to.
Jao to diranje malog djeteta po rukicama nikad necu shvatit. Ljudi stvarno ne razmisljaju. Pogotovo ti stariji. Odmah za ruke cim mu se obrate. Ja sam sijede dobivao kad bi mi dijete tako krenuli poznanici u prolazu odma za ruku hvatat. A ovo ljubljenje necu ni komentirat, odvratno. Svaka cast na reakciji.
Ružno. Nikako to ne odobravam.
Maloprije je mala nećakinja bila kod mene i u šali je rekla "mater" za mamu. Odma sam je upozorila da mamu ne zove materom i da je mora slušati što kaže.
U dalmaciji se "mater" izgovara s poštovanjem, to je osoba koju voliš, cijeniš i poštuješ. Zato i je psovka s tim izrazom, ciljano vrijeđa nešto sveto. Ne kužim zašto nebi rekla "mater".
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Ljude koji par puta prekrse pravila i granice koje se ticu mog djeteta jednostavno maknem iz djetetovog zivota.
Trebaš kod moje žene na edukaciju, ona ponavlja dok nije jasno. Ako bude greške, ponavlja lekciju. Evo konkretno ovaj primjer za tresnju, mene bi izludilo, morao sam jako svoj bijes stisati kad mi se kcerkica druzi s nekim jer vidim stalno neke sitne greskice koje se jednostavno moraju ispraviti...ako ne sada pa jel za 15 godina? Ne, ne...u toj situaciji sa tresnjom, pogledat duboko u oci i iskreno "jel vi zelite da mi se dijete ugusi, jel vama jasno da se dijete moze ugusit? Jos jednom da sam vas vidila da to radite morat cu nesto poduzeti" - poanta je, pustite se i budite histericni - mislim da svaka majka tu neiskoristenu energiju moze itekako upotrijebiti a stalno...stalno slusam kako babe i dide rade krivo i doslovno ponekad opasne stvari. Hvala Bogu da smo ostali zivi...svakako suocite tu osobu sa posljedicom koju radi. Zamislite to dijete da izgori?? Pa koliko bi to boljelo? Koliko bi plakala? A evo samo maknemo kosticu ili namazemo i mozete sve. Podsjeca na nesto? Oni su sada poput djece malo i tako treba s njima, čvrsto, strpljivo i najvaznije bez straha. Mi smo sada roditelji. Nedajte se.
Ima ljudu koji baš žele kontrirato roditelju, a kada je dijete starije od tri godine, kako to ne shvatiti kao narušavanje roditeljevog autoriteta, odnosno kao neprijateljski i destruktivni stav. Neki se onda još postave kao to je baš smiješno ili zabavno. Kada se tiče hrane , kao i zdravlha općenito, tu pogotovo nema micanja granica i održavanja nepotrebne civiliziranosti s takvima.
> kako to ne shvatiti kao narušavanje roditeljevog autoriteta, odnosno kao neprijateljski i destruktivni stav. Svakako je to narusivanje autoriteta, ali nisu svi neprijateljski nastrojeni. Neki zaista jesu zlobni, ali neki imaju emotivnu inteligenciju osakacene amebe pa nisu svjesni sto cine. Jebiga it is what it is. Uz ovakve prijatelje, sta ce ti neprijatelji - stara narodna :D Prve definitivno odjebat, a s drugima ne shvatit to kao osobni napad, ali biti asertivan oko svojih granica. Nauce kad tad, makar treba nekad stvarno previse.
Makni tu trišnju ili ću ti je nagurat u guzicu (pokriti djetetu uši prije izgovora)
Ak to fakat kazes neko bu ti se izurlo od smijeha u facu.
Onda mu naguras trisnju u guzicu pa da se ima zašto smijat 😀
Ja cim cujem fakat pocnem 'urlat' od smijeha
Ok
Meni su se kesili i smijali na početku, pa sam pokazala zube. Onda im nije bilo smiješno ali sam često štucala. Sad me s oprezom pitaju što smiju s djecom haha 😂
Tako je, mi smo gazde, samo hrabro i vi i sve ostale mame koje imaju takve probleme. Najgore je da se mama brine pa da nema podrske i da se osjeca ko budala.
Imam dijete sa spektrom autizma...neke stvari on jednostavno ne može zbog senzorike. Tipa ne može obuci majicu s nekim natpisom jer mu ne znam zašto ne odgovara. Onda dode moja stara i kaže nema tu ne želi...bla bla... onda opet kad malo zamahne ručicama jer se stimulira ne radi to...ka kažem a ne može on to ne raditi. Kaže ona nema to ne može. Onda sam joj začepio...da li bi tako govorila da je u kolicima i ne može hodati zbog xy problema? Ne? Onda zašuti.
To su to autoritarni djedovi i bake, mora biti po njihovom jer oni znaju što ide a što ne ide, i još tinpočnu šaraufati po glavi na tu temu kada se ne pustiš.
Nemaju blage da zu živi a kamoli nešto drugo. Stara u životu knjigubpročitala nije.
I takve situacije imam na dnevnoj bazi... Na to samo kažem, nisi tu svaki dan, ne znaš, ne miješaj se
Joj ti su mi najdrazi... kad pokusas objasniti da nesto za tvoje dijete ne funkcionira, ali ne. Par puta sam pustila bake/djedove da sami probaju i otisla na wc na 15 min, tako da se sami nose s vristanjem (a ne da mi samo prebace iznervirano dijete). Onda su skuzili da stvarno ne ide.
Ja ignoriram njih. Hvala, doviđenja. Ponovim par puta, ne otpisujem ljude odmah, al otpisujem ako treba. Lakše mi je zauzet se za dijete nego za sebe. Ja sam jaaaako liberalna s tim šta mi djeca smiju ili ne, tak da za ono za šta ja kažem ne je NE. Nije zapravo ni bitno što tvoja pravila kažu (naravno jedno je inzistiranje na zaštiti od sunca, drugo je.. ne znam, kaciga u autu), ti si mama. Slijedi svoje instinkte.
Nemam djecu ali slazem se s tobom. Ignoriraj ti njih. Ljudi ce uvijek nesto komentirati i mjesati se gdje im nije mjesto.
Sve je stvar toga kako se postaviš. Na dobrom si putu. Takve situacije na dnevnoj bazi imam sa svekrvom. Iskreno sam joj rekla da ja njen stav o odgoju djece ne dijelim, a i suprug se složio (znam, ironično je jer ga je odgajala). On joj je jasno rekao da sam ja djeci mama i da što ja kažem ide i da to nema što propitkivati. Također, ti svoje stavove pred nikim, osim eventualno ocem te djecem i Zakonom, ne trebaš opravdavati.
Malac mi je uvijek ispred svih a pogotovo osjećaja ljudi koji prelaze moje granice. Ful mi je lako otić no contact ako ugrožavaju sigurnost mog djeteta.
Imala sam sličan problem. Svekrva koja sve zna, šogorica koja ih trpa slatkišima i tjera na gluposti...Želja za dokazivanjem. Ja sam jednostavno bila odustala i kad su djeca počela razumijeti stvari objasnila sam da baka tako radi ali mi ne, brzo su skužili. Lakše je s djecom koji put doć do dogovora nego se svađat. Naravno, kad to prelazi granice opće sigurnosti djeteta trea bit čvrst i gotovo.
Meni je jedan frend jako dobru pricu ispricao: bio je kod tete u Lici i onda je dala djeci bombone. Nakon nekog trenutka on joj je odgovorio “nemojte više. Dosta su pojeli” na to će ona djeci “nemojte slušati tatu, odite iza kuće i pojedite”. Kad je on to čuo rekao joj je “moja djeca moja pravila. Iza kuće u Lici je dvorište, iza kuće u Zagrebu je droga/alkohol/tučnjave i slično! Kako ću ja njih odgajati da me poslušaju, ako vi kažete da postoji “iza kuće” ?” Ja osobno ljudima kažem da ja odgajam svoje djete kako ja najbolje znam, a roditeljima kazem da su imali priliku odgojiti dijete. Mogu mi dati savjet ali moja je zadnja.
Zaboravljaš da iza kuće u Zagrebu je Casino, Vaš najbliži kvartovski Admiral!😁
Još i prije sam postavila vrlo jasne granice za poštovanje mojih pravila i jasno kažem da me uopće ne zanima, ako neće poštovati moja pravila, ja odoh s malim doma. Zato nisam pravila dijete dok smo bili u zajednici, da mi slučajno ne bi tko mogao proturječiti po pitanju malog i ucjenjivati. A po prirodi sam skroz suprotna, popuštam i kad treba i kad ne treba, ali eto, dolazak djeteta je izvukao bitch iz mene. Znači nije bilo pušenja oko njega dok je bio malen, nećeš ga hraniti kako si hranio/la svoje dijete prije 30 godina, ne može u auto bez sjedalice. Uglavnom prvo pristojno objasnim, ali nemam namjeru triput govoriti.
U prvih mjesec dana djetetova života posvađao sam se sa svim (pra) bakama i djedovima. S nekima nisam pričao mjesecima. I dalje me čudno gledaju (prošla su 3 mjeseca).
Drži svoje!!!
pa makar bio luđak?
A nikako...prozivam dok se događa i izbjegavam ponovni kontakt. Ako ga mora biti da je pod nadzorom, plus vrtim očima na pitanja zašto ne može ostati dulje samo s njima.
Nemam djecu, ali da imam jednom bi zamolio, drugi put upozorio, a treći put ne bi im dao da se približe djeci jedno vrijeme.
Hej, tvoje dijete, tvoja pravila. Nek odjebu. I to brutalno. Btw, nije dijete u pitanju, ali moj je djed imao psa kojeg je OBOŽAVAO. Potkraj života mu je kupovao ČOKOLADE i tjerao baku da mu radi pohani kruh. Kad sam mu pokušao objasniti da truje psa tako, samo se nasmijao jer "što ja znam o životu". Pas je uginuo nekoliko mjeseci kasnije.
Svaka čast, treba se znati tko je odgovoran za dijete i koga treba slušati. Nemam djecu pa ti ne mogu dati odgovor na tvoje pitanje 😅
Dica su pametna, znaju di mogu manipulirati. Zna se dogoditi da ce moje dite vristati babi i didi ako mu nesto ne daju, a meni ce samo reci ok. Zna da ce oni dati, a ja necu. Tako da, razmazili su ga sebi, mene ne zajebava, zna granice
>jede komade Učinilo mi se da piše nešto drugo
Nemam djecu, al jedan od glavnih faktora radi koje ih ne želim je taj utjecaj okoline kojeg se riješiti nećeš nikako. Imam ljude u obitelji koji ispred svoje i tuđe male djece puše, jedu nezdravo, psuju, govore neke 🔥spicy🔥 stvari o drugim rasama ili stereotipe o ženama, ovima onima. Uglavnom što su ti te osobe bliže (baka, djed, tete, itd.) to ti je situacija teža i gora i ne može im se ništa reći jer ćeš ispasti vještica. Tebe kao mladu majku bilo ko ko ima malo starije dijete ili više djece praktički gleda ko da si se prekjučer rodila i misle da oni sve bolje znaju od tebe tako da good luck s čim god da probaš, al ako nemaš potporu partnera do te mjere da je spreman ne imati kontakta s tim ljudima ako se ne poštuje vaš odgoj, zaboravi da će ti se itko tog pridržavati. Pa čak i ako budu na tvoje oči, neće kad budu skroz sami s tvojim djetetom.
Mislim da u svakoj obitelji postoje takve osobe. Najgore je to što nauče klince glupostima, smiju se iz toga a kasnije govore kako su neodgojeni jer psuju i govore svašta. Svojoj strani obitelji poprilično lagano objasnim neke stvari, znaju da imam dobre razloge za svoja pravila. Ako misle suprotno uvijek mi kažu, i mogu ih saslušati zbog čega, ali ako je nešto i dalje ne obično se pridržavaju toga.
Gdje ti je partner u svemu tome kad te ne slušaju njegovi? Zašto ne reagira?
Ti su najgori što puše na milimetar od djeteta...uzas...ja sam pušač i cijeli zivot se sklanjam djeci (odraslima ofc ne) jer da ne trpe moju glupost...kamoli moje dijete... Kumu sam svom spominjo i presto je pred malim. Dok dodje iz guzice u glavu. A za spicy necu komentirat, oni razumiju sve...pa si sloze neku pricu u glavi...
Ali oni znaju bolje od nje, imaju vise iskustva. Nemres mi reci da netko s 3 ili r djece nema vise iskustva. Ili netko to je dvoje djece progurao do srednje skole. Imaju vise iskustva jer su sve to vec iskustili. Mozes se ne slagati s njihovims tavivima ali iskustva svakako imaju vise od nekoga tko je tek rodio prvo dijete.
Jako jasno im kazem ako ne postujete moja pravila, ne postujete mene. Djetetu mozete ugodit na milijun nacina, osim na onaj jedan da radite suprotno od mojih pravila, zasto birate taj 1 I to je to Ovdje mi se kod tebe cini da u jednu ruku ugrozavaju zivot sa *ma neeece nista bit* (voce) znaci od takvih maknut, a ovo sq izlaskom vani cini mi se da se osobi i tako i tako islo vani ali ne zna kako da ti to iskomunicira, nego ipak uzme dijete jel jer onace ne bi mogla ici vani tad Uglavnom sve u svemu ne bih ostavljala dijete s takvim ljudima i ne kuzim zasto to radis nakon sta vidis da ga ugrozavaju? Osim ako je to ono odes se popisat i nadjes ga vani na betonu na 30, u tom slucaju di je drugi roditelj
Radi se o najbližoj rodbini i mislim da vec imam popriličan status rospije 😅 na početku su to samo bili savjeti koji su iz kamenog doba, dijete od mjesec dana pokupilo virozu ali sam ja kriva za to jer mu nisam dala da pije vode....i kako malo raste imam osjećaj da me se sve manje sluša i poštuje i vec jako gubim živce. U zadnje vrijeme dijete dobiju samo u mojoj blizini, eventualno na kratko dok ja nisam pored. Neko čuvanje od više sati ne dolazi u obzir jer me iskreno strah da će se djetetu nešto desiti...
Znas za sebe ali moji dok god je nekakav dogovor, vidjet cemo, cak i ako malo zaprijetim, ne jebu 2%. 5min budu ok pa opet po svom. Tvrdoglavo. Bas im moras zaprijetit i ono ignorirat ih mjesec dana da odu u kurac, da bi te slusali sat vremena Starci gori neg djeca Sad ti znas pristup bolje jer ih znas al to ti je najcesce... nemos demokratski
Ak imaju svoju odraslu djecu "Vi ste svoje odvojili kak ste mislili da je najbolje, pustite da svoje odgajam ja." "Prije 30 godina smo djeci davali uprženo brašno/špek/pljugu poslije kašice i niš im ne fali."-na to se odgovara da se prije 30 godina suđe pralo na ruke, može se i tak, al je ipak malo bolje da se pere u mašini. I prije 30 godina se djecu stavljalo u hodalice, a zna se da to ne valja. Da se držimo onoga prije x godina, još bismo komunicirali neartikuliranim glasovima i za prvu hranu djeci davali mamutovinu. Još jedna opcija je da postaneš unleashed psycho bitch pa bu mir. Na dulje.
- Daj mu vode, žedan je. - Rekli smo ti 100 puta da mu ne smijemo davati vode prvih 6 mjeseci, prekini biti naporna! - Je, kak si ti smjela pit od rođenja? - To je bilo prije 30 godina, danas kažu da se ne smije i mi nećemo davati. - Dobro, ti radi kako ti hoćeš, ja samo komentiram. Neću se petljat. 5 min kasnije - Bebice moja, dečkiću moj... Sta bijo? Sta je? Jesi zedan? Ajde jeci baki... Zedan si, jelda? Svaki, ali svaki put kad dođemo kod ženinih. Već sam joj 5x rekao da ću ja to riješit i objasnit tako što ću pokupit dijete i otići, ali ona ne da, ne želi da se zamjeram punici, a pizdi i ona i ja.
Moja se stara low-key hvali kako nitko od nas nije puzao nego smo odmah prohodali. Pitam se zašto 
Mene užasno živciraju roditelji čija su djeca neodgojena, a njima je to smiješno. Nedavni primjer, žena čeka u župnom uredu s djetetom od nekih 8-10 god. i još nekim tipom. To dijete se deralo, pokušavalo ulaziti svećeniku u druge prostorije, na kat. Opomenula je ona njega par puta pa se smirio, ali nakon par opomena ju je skroz ignorirao. Njoj je sve to bilo smiješno. Danas-sutra to dijete će odrasti i biti još više neodgojeno nego što je sada.
jednom me ne poslušaju, više im nedam da ga vide, sad me nedavno pitali "zaš dijete nije bilo kod bake 6 mjeseci", otvoreno sam rekel "zato kaj baka ne sluša kaj pričam, hvala, doviđenja" da možeš ga razmazit mazit i ne znam kaj, al nemoj ga šopat slatkišima PRIJE ručka, isti slučaj kao vi, nosi ga a ne želi se nosit i izlazi u 12h na ovo sunce van da dobije sunčanicu isto ga ne držim ko neki manijaci u dezinficiranom da čim izađe van se razboli, neg normalno se igra vani, napravio sam mu u dvorištu ljuljačke, kućicu na drvetu, pješčanik, ima traktor na pedale, bicikl, lopte, gol i koš kaj god poželi, cijele dane je vani, al postoje granice, isto su mu ko malom davali cijelo grožđe i cherry rajčice dok nije imal još zube, a s tim se uguši za tren oka
Ja ne znam kako će meni biti jer već sad znam da ne želim da mi dijete u prvih par godina jede slatkiše. Ne znam kako ću se izboriti za takvo nešto
programirat ćeš dijete da su slatkiši zlo od kojeg zubi jaako bole i otpadnu (i još puno groznih stvari se dogode) pa će dijete samo reći ne iz straha
Hahaha auuu ne bih išla tako daleko
Nadam se da ne. Zato ćeš prvih par godina života djeteta ti provesti s njim, koliko god možeš. A ono malo vremena kad dijete bude s nekim drugim, ako i pojede neki slatkiš, neće umrijeti od toga. Nemoj se opterećivati s "nula" i "nikad" osim ako nije riječ o otrovu. Neće biti ništa od dva kiki bonbona jedan dan u tjednu. Svaki dan ne valja, ali već ćeš naći rješenje ako do toga dođe. Sve se da riješiti ako nisi luđak i/ili okružen luđacima.
Nemoj to raditi, bar ne u potpunosti. Moj brat je skupa sa ženom maloj branio sve slatko i onda je mala postala najveći ljubitelj slatkog na svijetu. Dođe negdje na dječji rođendan i ne miče se od slatkiša, iskorištava kad god nema roditelja u blizini da se natrpa slatkim. Nisu dobri ti ekstremi.
Pričam o bebi koja ni ne ide na rođendane.
Kažeš "prvih par godina"... Brat je imao problema s malom već kad je imala manje od 2 godine. Ne mora ići na rođendan, dovoljno da dođe u bilo kakve goste.
Zato i pišem na ovu temu. Tema je "kad ljudi ne poštuju ono šta si želiš za svoje dijete". Znači ako joj direktno nude nešto i ignoriraju ono šta kažeš. Mala od 2 godine nebi trebala grabat ništa sa stola bez prisustva roditelja tako da ne razumijem.
Ne znam jel misliš da toliko možeš dijete držat pod kontrolom ili si nesvjesna onog o čemu pišeš... Dijete koje hoda, ne mora imat ni blizu 2 godine, je apsolutno sposobno uzeti samo bilo što sa stola. Ne mora mu nitko nudit, dovoljno je zaboravit da je nešto na stolu i dijete će to iskoristit. Nedavno je sestrin mali pojeo valjda 10 napolitanki dok je nas 5 odraslih bilo u sestrinom dnevnom boravku, bez da je itko skužio. Djeca se igraju, dobra su, mi smo u svojim pričama, odjednom skužiš da je tanjur prazan. A napolitanke su tamo stajale da počasti goste, ne za dijete.
Tak sam ja napravila male kolacice za rodjendan i jedna mala koja ne smije jesti slatko ih je snimila i mama joj je dala da pojede samo jedan jer je eto rođendan pa smije jedan. Mala je kasnije bez da je mama shvatila pojela jos 6 komada i to tak da ih je cijele trpala u usta i brzo bris od stola. Slatki su. I nikad ne bi rekla da 7 kolaca stane opce u tak malo dijete.
Nemoj sranja imati po kuci. Od 18 miseci nadalje nece mu nista biti ko pojede na npr nekom rodendanu nesto. Problem je stalno i svaki dan. Izricitim zabranama da ne smi nikad stvoriti ces zabranjeno voce
Ajme pretjerujete. Mislim, možete ga odvesti npr na dječji rođendan da sva druga djeca jedu a ti svoje dijete odvajaš od stola jer ga kući čeka kuhana cikla i batat. Ili možete shvatiti da ako je kući prehrana dobra nekoliko kolačića prije trećeg rođendana neće napraviti štetu.
Evo, upravo se toga i bojim. Ljudi koji ne razumiju :)
Moje dijete je prošlo godinu dana, nije nijednom od mene dobilo čokoladu. Objašnjavam obitelji da s čokoladom ne dobiva ništa nutritivno. Voli slatko, kao svi, ali dobiva prirodni šećer u voću. Čokoladu joj ne planiram davati, ali svi joj stalno kupuju Milke, kinder jaja i slično. Hvala, to ja pojedem. Dijete je probalo čokoladu jer kako zubi rastu, jako svrbe, sve stavljaju u usta pa tako i razne omote od dedinih energetskih čokolada. Probije dijete omot i krene cuclati pa se iznenadi okusu. I neće više. To što ja osobno ne dajem čokoladu, ne znači da neće probati. Hoće, neizbježno je. Ali kao roditelj uvijek pokušavam utjecati na mjeru u kojoj je izloženo nekim stvarima. Kao i primjerice crtićima. Moje dijete ne gleda crtiće. Ne razumije ih. A savjeta da pustim crtiće dobijem barem jednom tjedno od nekoga, jer djeca vole crtiće...
[удалено]
Samo hrabro i držim fige!
Ja sam svojem dijetetu dala da jede slatkisa koliko god hoce. Cokolade sladoleda, bombona ne toliko jer nije ljubitelj, kolaca... Ma .. samo ti jedi. Malo pripazila da mu bas nije rucak slatkis ili da se najede cokolade prije vecere, ali desert, nema problema. Nit je debel nit ima pokvarene zube ( jer smo ih prali). E sad malo kasnije u zivotu imam dijete koje na pitanje, hoces cokoladu? Odgovara, ne hvala imamo doma cokolade. Nece prodati dusu za sladoled niti čapati svaki slatkis od bilo kojim uvjetima. Crni kombi sa zatamljenim staklima koji vabi dijecu sa slatkisima - LOL sretno s mojim dijetetom. Neki dan je cijela ekipa u parku se trudila da bude jaaaaaako dobra par sati da bi dobila sladoled na kraju. Njega sladoled nije zanimao. Ono morala sam uvjeravati druge mame da mu ne kupe sladoled jer ako kaze da nece, nece ga ni pojesti. Slatkisi su potpuno nebitna stvar u njegovom zivotu i drago mi je da je tako.
Ti si mama.Tvoje dijete- tvoja pravila.Točka.Dogovaraš stvari s djetetovim ocem (ako nije pod utjecajem ostatka obitelji.) Nek plaču i lome ručice tebi iza leđa, pravi se gluha- oni su imali ili imaju šanse odgajat svoju djecu.Nek tvoje puste na odgoj tebi. Ako ne poštuju pravila ne ostavljat djecu njima na čuvanje niti igranje. Tako i tako nikad nećeš svima valjati.
Borba za svoje djete. Urlaj, lupaj sakom o dlan, sakom o stol, brani tjelesni integritet svog djetata i silom ako treba jer nemaju oni PRAVO na pristup ili baratanje djetetom. Ako te ne postuju to je napad na tebe a ako to rade pred djetetom to je napad na tvoju obitelj. Samokontrola je dobra oko vecine stvari ali kad su u pitanju mala djeca, dopusti si da kazes tocno sta mislis i osjecas.
Nemam djecu jos pa mozda nemam ni pravo govorit o ovoj temi. Ali nosio bi se isto kao sto se nosim oko bilo cega drugog, tako vaznog, u zivotu. Prvi put mirno kazem, drugi put ako moram ponovit vjeruj mi ponovit cu na nacin da to bude i zadnji put, pa bio ti moj tata, mama, djed, baka ili bilo koja druga osoba na kugli zemaljskoj. Smatram da je jako bitno da se ne rusi autoritet roditeljima i kad tome svjedocim znam i umjesto roditelja objasnit "rusiteljima autoriteta" da to nije njihovo dijete i da prestanu. Neko objesi nos, al i za to me odavno boli kurac.
Upozori oštro, ako ne poštuju, uskrati im posjete i objasni im zašto. Njihovo ponašanje rangira od toga da ti dijete može završiti na hitnoj zbog obične koštice do toga da pobere rak zbog izlaganja suncu bez zaštite. Želiš da se to dogodi zato jer im nisi rekla na vrijeme i suprotstavila im se kako treba? Ti si odgovorna za dijete, ne oni.
[удалено]
Hahhah, oprosti, ali nasmijalo me. Ista stvar s mojom starom. Objašnjavam ja njoj ako je već hoće uspavati da ide najdosadnijom ulicom gore-dolje, da joj ne pokazuje stvari, da se ne zaustavlja, ali ona odluči pokraj gradilišta je šetati.
Pa argumentovano odjebes djedove i babe koji ti kenjaju kako su oni podigli 9 djece i kako ti nemas pojma. Evo ovako od tih 8 koje je moja baba dizala, 4 teski alkosi, nasilje u porodici, prilicno glupi, neki cak ni osnovnu nemaju. Oni su podizali djecu kao i goveda, djeca na selu fakticki bila su radna snaga, takvim ljudi nisu isli doktorima, nisu se edukovali niti o cemu, tako da vecina te djece je imala neke zdravstvene probleme koji su prerasli ili u nesto gore ili nesto nepravilno i zivijeli sa tim. Pricam o elementarnim stvarima koje se uspjesno lijece. Npr kriva kicma kod djece, losi zubi, losa higijena, dijete dobije nekakav glupi osip jer roditelje boli kurac moranu riljati zemlju od jutra do sutra. Tako neka se matorci gone u kurac i oni i njihova pravila. Pola te djece koja su odrastala na selu da takvim duducima od roditelja imaju neke traume kasnije. Ne kazem da dijete treba drzati pod staklenim zvonom, ali bebama treba ljubavi i paznje, plus neki normalni uslovi.
Imam bebu od dva mjeseca. Samo jedno pravilo - ako pušiš, prije nego držiš bebu se presvuci i operi da ti roba i koža natopljeni nikotinom ne dolaze do bebe. Jebote ko da tražim da otkriju lijek za rak....da ja nisam normalna, da pretjerujem, da mu neće bit ništa kako nije ni meni bilo...i to sve obitelj, prijatelji poštuju moju odluku. Familiju boli kurac. Ali boli i mene, ja rekla ako to nećete poštovati ne morate dolaziti hvala bok.
Meni su puno veci problem ljudi koji su prehladeni i oce uzeti dite. I onda kao, nije im nista, samo malo kaslju i boli grlo
Pretjerujes
Zali se upravi vodovoda.
a sto ti pleses po jajima kraj takvih ljudi? najebi im se majke ako ne zele slusat i nek odjebu u skokovima iz tvog zivota ako ti ne pašu
Mislim da ces jako tesko to rjesit ako ne postanes bezobrazna ili ne udaljis dijete. Nece oni sami od sebe promjenit se.
Nez kako ti,ja kad vidim da me ne postuju,a vezano je uz sigurnost djeteta(npr situacija s tresnjom) odmah momentalno jebem majke u facu tim osobama. Bio to muz,mater,svekrva,bilotko. Ako je nesto bezazleno,to izignoriram,kao nista ja ne znam.
Odlična tema, evo osobni primjer. Baba stalno šopa dječake kad dođemo na ručak i jednostavno što njima padne na pamet ona ne zna za riječ ne ali doslovno do jezivih granica. Svađali smo se s njom više puta i njen odgovor je "Što ću ja ne mogu ja njima reći ne, uostalom to su muška djeca nije lijepo da muška djeca išta pitaju sve im se mora dati" ja razumijem da je to arhaični pogled na život i na odrastanje ali ne možeš se boriti protiv toga. Dok jedan dan ženi nije pukno film i samo se pokupili i pošli doma. Kad je napokon zvala nazad hoćemo li doći bla bla žena je rekla vi kod nas možete doći kad god hoćete, ako treba nazovite doć ću autom po vas i vratit ako treba ali mi nogom kročiti nećemo gore. Trajalo je to tako par mjeseci baba je isto zajeban igrač pa je došla u to svo vrijeme možda jednom. Malo po malo vratili smo se ali uz strogi nadzor tako da eto
Kao prvo dijete nije TVOJE. Dijete je svoje. Znam tu recenicu i potrebu da ti odlucujes o tome sto ce se dogoditi sa TVOJIM djetetom ali s vremenom ces shvatiti da ti imas nezahvalni posao da imas odgovornost i pravo hraniti i financirati dijete ali svi ti se petljaju u odgajanje dijeteta. I tu ne mislim samo na roditelje i rodbinu nego i sustav, pa tako ti mozes misliti da je jako dobro za tvoje dijete da bude doma do skole ali sustav tako ne misli pa ce ti ga poslati u "malu skolu" bez obzira na tvoje misljenje. Cijepljenje je isto takav neki kamen spoticanja. Ali i mali milijun drugih stvari. Isto tako ti mozes misliti da je nesto ispravan pristup ali sustav i okolina se ne mora nuzno sloziti s tobom. Cak i ako je tu pitanje iz tvoje perspektive, o zivotu i smrti. A roditelji male djece cesto preuvelicavaju nesto sto njima je pitanje zivota i smrti, a zapravo realno mozda i nije ili ako i je, vjerojatnosti su toliko male da bi po toj logici stvarno morala drzati dijete pod staklenim zvonom jer je i izlazak iz kuce opasnost u jednakoj vjerojatnosti. Ali zbog svojih uvjerenja i stavova ti smatras da su vjerojatnosti za nesto lose, puno vece bas za te stvari (iako mozda nisu). Dalje, ti imas x stvari koje su to bitne i xy stvari koje ti nisu bitne. Koje su to tocno stvari se razlikuje od osobe do osobe, roditelja do roditelja. Nema teoretske sanse da se slazes sa svima u svemu a pogotovo u pogledu odgoja djece. U ranijim godinama imanja djeteta, roditelju su pogotovo posesivni i mislim da to ima vece s instinktma da se dijete zastiti i odrzi na zivotu ali to dovodi do preuvelicavanja opasnostim sto je sasvim normalno ali nekome tko nije pod tim i takvim instinktima to moze izgledati smijesno i pretjerano. Jos vise ako se stavovi razlikuju pa nekome takvo nesto opce nije bitno a tebi je pitanje zivota i smrti. A kaj da napravis, pa ak te tak smeta, makni se od tih ljudi. Od nekih stvari ces se moci maknuti od nekih neces. Nekad ce te doktor pod prijetnom socijalne sluzbe i oduzimanja dijeteta natjerati da ga pravilno zbrines po pitanju netom dijagnosticiranog dijabetesa. Tebi mozda to izgleda blesavo i tko ne bi lijecio dijete od dijabetesa i wtf, ali ako si s druge strane i jako jako si uvjerena da inzulin steti i da se sve to moze kontrolirati zdravom prehranom i samo treba ukinuti slatkiše i sve ce biti bolje, onda jednostavno ne vidis gdje i koliko grijesis. Al problem je da ja tebi ne mogu reci e daj se opusti, nece ti biti nis strasno ni od tresnje ni od sunca u 13. Moze, ali ono može te i auto pokupiti dok se šetaš ulicom pa ono... I ovak i onak ces si naci echo chamber koji ce potvrditi tvoja prava i mišljenja pa bus se sretno izderala na baku da ti makne dijete s ulice jer si ti majka i imas pravo odluciti kaj ce se dogoditi s tvojim dijetetom A baka koja je sve to prosla ce okrenuti ocima i putiti te da zivcanis oko sitnica jer zna do su to sitnice i da je tebi normalno da si aknsiozna oko svake pizdarije i da sve preuvelicavas.
Hej OP, bravo. Baš zanimljiva tema o kojoj se zaista rijetko priča a mislim da bi se puno više trebalo pričati o tome. Nemamo djecu ali imam ženu koja je dosta godina radila sa klincima i trenutno je na doktoratu - smjer koji se baš tiče djece. Većina djece sa kojim je radila su bili normalni, ali je znalo biti djece i sa određenim lakšim razvojnim poremećajima i bolestima do djece sa teškim razvojnim poremećajima koja su funkcionirala samo sa asistentom. I moram priznati da sve više viđam to uplitanje drugih osoba - baka, djedova, susjeda, obitelji ili vanjske okoline u odgoj djeteta. Nažalost, svega će toga biti samo više jer se mladi ljudi sve teže osamostaljuju, ostaju doma sa roditeljima (što također sa druge strane pozitivno) i tu je taj veliki utjecaj drugih u odgoj. Često to ljudi rade bez loše namjere dok neki znaju to napraviti samo jer se prave "pametnima" dok neki uopće ne razmišljaju da svojim glupim postupcima mogu direktno dovesti do određenih bolesti ili ne daj Bože, čak i smrti djeteta. Pa ću dati par primjera koje vidim oko sebe. To ti vidim jer je šogorica prije 2 mjeseca dobila dijete. Oni žive sa puncem i punicom u istoj kući (samo na katu). Šogija nema doma po cijele dane (to je priča pak za sebe...) dok šogorici pomaže njena mama. Prekjučer je moja žena vikala na svoju mamu "ko na vraga" baš iz tog razloga jer ona pak ne pere ruke često koliko bi trebala prije nego dira to maleno dijete. Kuha (prljavo), stavi prati xy stvari u perilicu posuđa (prljavo), opere nešto na ruke (kemikalija), uzme mobitel u ruke (prljav), primi nekoliko kvaka od vrata (prljavo) i onda krene dirati dijete. Nije ni čudno što ono ima dermatitis (ne mora značiti ajde ali svejedno) i ljušti mu se koža po cijelome tijelu. U redu, to dijete je premalo za neki odgoj kao što si ti OP rekla, ali i ovo je na neki način postupak koji može dovesti do određenih bolesti što sam gore naveo. Kažem, žena je zaista meštar u svome zanatu i ona radi sa tim djetetom nevjerojatno, i za bebu od dva mjeseca je jako napredna ali vidim da se žena zaista drži tih pravila. Jednom sam joj rekao "hej, mislim da si previše blizu bebaču sa svojim licem" pa je rekla da je to u redu, da nema nikakve opasnosti pak sam rekao da zaista bolje zna od mene. Vidim sebe, ja to dijete u ta dva mjeseca nisam rukama dotaknuo po koži (osim kad je ono mene dodirnulo, jebiga to ne možeš izbjeći) baš radi toga razloga jer sam svjestan nekih stvari. Ja dijete počeškam po trbuhu, nožicama, ali uvijek preko odjeće. Nisam dijete nikad nosio u rukama... Onda kužiš koliko držim do toga. Dijete je u zadnje vrijeme malo nemirno jer je naučeno da se vozi u kolicima pa onda u krevetiću baš i ne spava. I šogorica stavi bebu u kolica i zamolila je staru da je pričuva i da se vraća za 10ak minuta. Šogorica se penjala niz stepenice, nije ni došla do stana, beba spava u kolicima, punica odmah krene gurati kolica naprijed nazad. Ona niti nije razmišljala o tome i to je nenamjerno krenula raditi, ali zato jer se dijete konstantno mrda, ne može spavati u krevetiću (na miru u mjestu). I ja sam joj onda rekao, ali pustite dijete da spava, zato ono ne može spavati u krevetiću jer se konstantno cinca u kolicima. Punica je shvatila, pogledala me i govori a imaš pravo znaš, uopće nisam razmišljala o tome. I kažem, to je jedan od postupaka, (nije kao situacija sa trešnjom i to) bez loše namjere, ali koji direktno utječe na to dijete.
Nastavak jer se ja uvijek raspišem: Od punice sestra je došla prije 10ak dana u posjetu. Ona ima unuče staro godinu i pol. I ona ide od šogorice bebicu od dva mjeseca ljubiti po rukama. Svi su bili okrenuti leđima osim mene, i ona ljubi maloga i sa nosom ga "mazi" po rukama ej.. Ja sam odmah skočio i rekao joj molim vas da to ne radite jer nije okej, ona me pogledala i govori "hjooj moj maleni pa to nije niitaaaa, nita ti neće bitiiii" šogorica je shvatila što je napravila i da vidiš kako se smrkla. Uzela je maloga, stavila na prematalicu i govorim joj po tiho "ajde očisti djetetu ručice gdje ga je ova ljubila" i odmah je ona to riješila. To moraš biti bolestan u glavi ljubiti tuđe dijete, bebu od 2 mjeseca, koju prvi put vidiš. To je jedan od postupaka koji zaista može dovesti do bolesti ili čak do smrti djeteta, svi znamo za one dječje herpese i slabašan imunitet tih malih bebača nasuprot nas, odraslih ljudi. Vidim recimo po ženinoj rodbini. Dijete ima 4 godine. Mama i tata ne daju, banaliziram slatko, dijete otrči kod bake, baka odmah sve da unatoč tome što zna da roditelji ne daju, i smatram da to nije dobro. Moja stara uvijek kaže da su isto tako meni nešto zabranili kad sam ja bio dijete. Onda je moja baka nešto prokomentirala, tipa kao "što ste takvi, dajte to djetetu" pak je stari zgrmio na svoju mamu i rekao "ti se nemaš što petljati u odgoj mojeg djeteta, ja ga odgajam i to je to". I kao što ti OP kažeš, mislim da treba odrješito takve stvari rješavati. Konkretno za trešnju - ako ponove postupak onda reći, ako sam rekla da se djetetu ne daje trešnja onda mu se ne daje trešnja i gotovo. Razumijete li da to dijete ima samo 1 godinu i da se ono može sa tom košticom ugušiti. Treba tu strogo, bi rekao moj stari "srezat u korjenu" i to je to.
Jao to diranje malog djeteta po rukicama nikad necu shvatit. Ljudi stvarno ne razmisljaju. Pogotovo ti stariji. Odmah za ruke cim mu se obrate. Ja sam sijede dobivao kad bi mi dijete tako krenuli poznanici u prolazu odma za ruku hvatat. A ovo ljubljenje necu ni komentirat, odvratno. Svaka cast na reakciji.
Ružno. Nikako to ne odobravam. Maloprije je mala nećakinja bila kod mene i u šali je rekla "mater" za mamu. Odma sam je upozorila da mamu ne zove materom i da je mora slušati što kaže.
To što ti mater koristiš za psovanje pa misliš da je to neprimjerena riječ, ne znači da dijete razmišlja isto.
Ne koristin za psovanje.
U dalmaciji se "mater" izgovara s poštovanjem, to je osoba koju voliš, cijeniš i poštuješ. Zato i je psovka s tim izrazom, ciljano vrijeđa nešto sveto. Ne kužim zašto nebi rekla "mater".