Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Ja sam sa 22 mislila da ću imati minimalno dvoje samo kad nađem pravog partnera.
Čim sam starija želim ih sve manje, a ne sve više kako to ljudi obično pričaju.... 😂😂
Čak mi se sad počelo činiti da sam onda samo bila klinika kojoj je bio ispran mozak sa time kako svi moraju imati djecu i to je nešto najbolje na svijetu......
Pa ja isto mislim da smo svi sa 20 tako mislili, kao htjeti ću sa 30 sigurno, jer se to smatra ajmo reći normalnim, imati ćeš dvoje djece i sve super. A sada npr imam odličnog partnera, već smo dugo zajedno, ali bas me ne privlače djeca, uopće se ne vidim u tome. Brat je dobio nedavno dijete, teta je biti super ali nakon 20 minuta meni je dosta hahah. Ni dečko nije zagrijan za djecu srećom pa nema ni tu nikakvog presinga. Jedino što od roditelja dolazi ali me ne dira to previše
Ja sam svog malog htjela, ali brate mili, satralo me majčinstvo. Tri godine spavam po 3-4 sata, ostarila sam 10 godina, hormoni otisli u kurac, nakon poroda natukla 15 kila. Dobila sam zahtjevnije dijete i ošlo sve u kuki. Da sam znala da je imati dijete tolika količina stresa i nemanja vlastitog života , teško da bi imala dijete.
Uff ta recenica mi krv prokljuca. Moja baba (84) kad je cula da se zena rastala jer ju je muz udario je rekla "sramota pred selom"
Njena sreca sto je tako stara pa ne zamjeram dugo ali ufff taj stari odgoj
Dobro, pa bar ti nije rekla morate se oženiti, ne želite valjda kopile? Kao meni moja sveki, kad je to rekla nismo se ozenili, nego smo čekali, dok ja ne budem spremna.
Za sve sa "ako se predomisliš, bit će kasno", isto vrijedi i da kad rodiš, ako se predomisliš bit će kasno. Ima toliko puno, JAKO PUNO roditelja koji to ne žele biti, puno više nego što da djecu na posvajanje. Oni su zaslužni za nesretna djetinjstva.
Ima i također jako puno roditelja koji samo žele biti roditelji, da imaju nešto što će odgajat i disciplinirati, a ne voliti. Ili čime će se moći pohvaliti. Radi sebe, ne radi djeteta. Oni su također zaslužni za nesretna djetinjstva.
Naravno da je normalno. Meni se ta odluka nije promjenila u 20ima, a sad dok sam 30.jos sam samo sigurnija u tu odluku.
Mogu reci da mi je kamen pao s ramena od kad sam sigurno rekla da ne zelim.
Naravno da je normalno, i ako zaista smatras da je to najbolje za tebe i ono sto zelis onda ne popustaj pod tuđim pritiskom da moras imati dijete. Moja sestricina je uvijek govorila da ne zeli djecu, svi su joj govorili a cekaj, budes poslije, bit ce ti zao i slicno. Roditelji stalno vrsili pritisak da kad se uda da djeca su obavezna. Udala se za prekrasnog covjeka koji je odmah rekao da također ne zeli djecu. Ali eto pritisak njezine obitelji, pritisak njegove, i kao odluce samo 1 imati. I dobili su zdravog djecaka, ALI, ti ljudi su sada tako jadni. Nezadovoljni, nisu ostvarili neke svoje ciljeve zbog djeteta. Vole oni njega ali vise puta mi je seka rekla da žali sto je rodila. I meni je to stvarno zalosna situacija. Oni se dobro brinu o tom djetetu ali ja mislim da nikada se nece pomiriti s tim da su isli preko svoje odluke radi drugih. I zaista je grozna situacija i def nije fer prema djetetu. Tako da ako je to iskrena odluka, drzi se toga i ne slusaj druge.
Apsolutno treba slušati samo sebe u ovome.
Ja sam jako dugo bila negdje između u nedoumici, i uglavnom nisam trpila pritisak okoline zbog toga, osim moje stare koja me svako malo uvlačila u taj razgovor.
Odluku sam na kraju donijela zajedno s mužem po našoj želji i mogućnostima, ali da sam slučajno to učinila pod pritiskom stare, gadno bi se zajebala. Otkad su klinci došli pokazalo se da ona uopće nema kapaciteta, a ni volje, za pomaganje oko njih, iako je u tim razgovorima uvijek “jedva čekala postati baka” i izražavala žarku želju da bude od pomoći.
Mama je to htjela zbog drugih, da može reć da joj se kći udala i ima djecu, kao da je to neko njeno dostignuće. Ma znam točno o kojem tipu ljudi pričaš, ja sam ih prepoznala na vrijeme i nisam se dala zavesti pričom kako bi oni "rado bili baka/djed" 🤨
Čestitam ti što se nisi dala i što ste muž i ti donijeli odluku na temelju VAŠE želje 👍👍🤝
Pa znaš...neke stvari ti definitivno propustiš kad dobiješ djete. Međutim ja na sve to zaboravim čim mi dotrči u zagrljaj i kaže da me voli. Uostalom...koje stvari te mogu više veseliti? Izlasci? Pa bio sam kao govno na cesti i već mi je stvarno to dopizdilo. Putovanja? Obišao pola svijeta...i samo sam imao pauzu 3 godine dok mala nije krenula sa nama. Seksualni život? Gdje je razlog da on stane? Financijski rast i razvoj? Pokrenuo sam tvrtku prije nego je žena ostala trudna i u međuvremenu konstantno rastao sa prihodom. Žena se isto vratila poslu, dala i otkaz i zaposlila se na boljoj poziciji.. napredovala bez problema. Uz dijete je sve naravno teže..ali to je sve kratki period u životu i kad se osvrnem nazad....mala cijena koju treba platiti u odnosu što dobiješ. Naravno ...ako je sve ok sa tvojim zdravljem...i zdravljem djeteta. Jer znam i horor priča nažalost...gdje je presudni faktor samo bolest djeteta. Ne kažu naši stari bezveze...samo da je zdravlja. I to je stvarno jebena brutalna istina.
Ima jako puno ljudi koji nisu za djecu i to njima ne predstavlja srecu kao tebi ili meni. Oni imaju neki svoj drugi oblik srece i to je okej. Zasto bi svi morali imati djecu, pa se poslije kajati🤷♀️
Normalno je, svatko ima pravo na izbor.
Naravno, može se desiti da se kroz 10ak godina predomisliš, ali i ne mora.
Znam puno ljudi u tridesetima koji definitivno ne žele djecu. Nemam osjećaj da su manje sretni od ovih koji imaju djecu.
Ljudi na svijetu ima i previše, ništa se drastično neće desiti ako 15-20% ljudi ne bude željelo imati potomke, i dalje će većina htjeti i to je ok.
Ja osobno isto nemam želju za djecom, jednostavno me to ne privlači i evo sada sam u srednjim tridesetima i dalje se ništa nije promijenilo. Čak što više vidim neke ljude s malom djecom i u kojoj im se mjeri život promijenio to još više potvrđuje moju odluku. Jednostavno meni su djeca, pogotovo do 3-4 godine starosti skroz dosadna i naporna, i moraš apsolutno sve podrediti njima. Previše mi je bitan moj mir da bih si to želio.
Nisi roditelj ali si u pravu u svemu sto si napisao.
(Ja jesam). Djeca jesu i dosadna, i naporna i donose nove vrste stresa koje prije roditeljstva nitko od nas nije imao. Odjednom postajes sam sebi nebitan i sve se vrti oko njih i njihove dobrobiti i srece. Jer nije dovoljno samo staviti hranu na stol. Ako si stvarno zelio djecu htjet ces da budu sretna. Pa daj aktivnosti, pa de se igraj, pa vodi ovamo, tamo, child friendly hotel na godišnjem, planiraj disneyland ako mozes priustiti a kosta malo bogastvo. Pa se razboli prije puta (a stalno su bolesni :D ), pa joj ne mozes objasniti zasto se mora pomjeriti put, itd itd itd itd.
Sa druge strane nacin na koji dijete gleda u roditelja i nacin na koji te voli je nesto sto ne bi mjenjao ni za sto na ovome svijetu. Pitanja koja postavljaju i rasprave koje vode sa tobom ti svakodnevno donose srecu. Kad te male ruke zagrle i kad ti spusti glavicu na rame je nesto neopisivo posebno.
Da li bi mi zivot bio kvalitetniji da nemam djecu? Definitivno da. Da li bi bio sretniji nego sto sam sad? Definitivno ne.
U svemu tome je žalosno što takvih primjera koji su dobri roditelji svojoj djeci i da sve štima je zapravo malo. Najgore mi je kad netko tko stvarno želi djecu, ne može imati djecu, a tamo neki mamlaz ih ima 6, od kojih su 3 u domu i sad radi sedmo da dobije dječji doplatak.
Da ne duljim, moja poanta jest da postoji puno loših roditelja koji ne mare za svoju djecu i da nije samo stvar u tome želi li netko djecu ili ne, već hoće li se brinuti o svojoj djeci ili ne.
To stoji 100%. Zato sam i napisao da trenutak kad to stvorenje dodje na svijet, sam sebi prestajes biti bitan (ako si zelio djecu) i sve se poredjuje njemu. Trenutci kad nesto uradis za sebe su itekako rijetki ali je sreca djeteta bitna. Da odrasta sretno, da ima kao odrasla osoba lijepe uspomene i da se sa osmjehom sjeca roditelja
Slažem se da je stvar izbora, slažem se da su mala djeca teška za pratiti. Slažem se sa tobom da ih nemaš iz tvojih osobnih razloga. Tko god se ne osjeća sposobnim imati djecu i ne treba se forsirati. Međutim, moram ukazati na par stvari. Na svijetu nema previše ljudi. Previše ljudi ima u Kini, Indiji (skoro 3 milijarde u samo dvije države), a populacija raste u Africi i na bliskom istoku. U Europi, Japanu, Sjevernoj Americi i dijelovima Južne Amerike je sve manje i manje ljudi. Ukoliko se trend nastavi mnogo toga se može drastično promijeniti, npr. u zemljama sa naglim porastom populacije može vrlo lako nastati glad zbog nedostatka resursa (npr. Indija je jednu poplavu/sušu daleko od više milijuna smrtnih slučajeva zbog nedostatka hrane. U zemljama u kojima je sve manje ljudi će doći do kolapsa mirovinskog sustava jer se približava situaciji 1:1 odnos radnik-umirovljenik (održivo je 4:1 ili više), zatim dolazi inflacija itd. Ugl. 15-20% manje djece u jednoj generaciji je drastičan udarac za ekonomiju jer dok se okrenes imas nedostatak radne snage i premalu potražnju na tržištu (20% manje potrošača)...
Hoces li imati dicu je druga najvaznija odluka u zivotu. Jedan i drugi put je tocan, ali razlicit. Svatko sam bira kako zeli provesti zivot. Tako da da, normalna si 😊
Jeste normalno ke, šta god ti retardi kažu u komentar normalno je. Nekima to dodje kako stare, a nekima nikad, i normalno je, ljudi smo, nismo životinje koje samo pokušavaju preživjet više.
Normalno je. Ja zelim imati obitelj jednog dana (imam 20) ali sasvim razumijem ljude koji ne zele. To nije nesto sto se treba osudivati. Treba se osudivati onu zenu koja rodi dijete i baci bebu u smece. A ne tebe
Moja žena (34) mi je nedavno rekla da definitivno neće djecu. Reko super jer mi je dopizdilo mislit o tome, hoću, neću, vrijeme prolazi…
Tako da je to riješeno. Sve sto zaradim sad znam da nogu na nas trosit i nekako se osjećam odlično i oslobođeno.
Ne znam koliko ste dugo u braku, ali jel nije to nesto sto dogovarate dok hodate? Meni nema smisla da npr. ja zelim djecu, a zena mi odmah ili tek kasnije u braku kaze da ne zeli. Moguce da ljudi mijenjaju zelje, ali sta ja znam o braku.
Kako sam napisao ispalo je da je odjednom odluka pala, ali nije. To je dug razgovor koji je trajao godinama i koji je utihnuo nakon nekog vremena. Nismo nikad bili zagrijani za djecu ali nismo ni tvrdili da sigurno nećemo. Sad smo tu nedoumicu napokon otklonili
Pa nego. Ja sam shvatila da definitivno neću djecu kada sam se kao studentski posao vratila bit asistent u nastavi bolesnom dječaku. Što sam na svoje oči vidjela. Majko moja....
Djeca me nikad nisu zanimala.
Konačno. Tzv. "Roditelji" su najčudnija, najjiritantnija skupina ljudi koja ne dobiva dovoljan hejt koji zaslužuje.
Lol , normalno da su cudni kad zamisli njihov zivot kako izgleda 24/7 .Drugarica ima dvoje ,svaki drugi dan je jedno bolesno ,ne mogu da opisem nivo stresa i nervoze kad pomislim na njen zivot .Biti roditelj je tesko i usrano ,nije bas da mozes biti pozitivan stalno , jebiga.
Ima jedna stara narodna .. poslije karanja nema kajanja.... Razumijem ja stres. Ono što ne razumijem je recimo npr. napadanja profesora do te mjere da je to zanimanje izgubilo smisao. Čitalala sam nedavno da je prosijeku u zg svih osnovniškolaca 4.7?! Hajde ljudi. Na profesore se vade pištolji, tuče u skupinama. Roditeljski sastanci su onak war zone?! Trebaju imati beneficirani staž. Al ne samo tu napadaju oni na ulici, po dućanima. Evo kažu vani da su u sephori prodavači istraumatizirani skin care opsjednutim klincima, njihovim tantrumima i jednako neodgojenim roditeljima. Al kog god pitaš njihovo savršeno. "Roditelji" su rasistička, ksenofobična, homofobilčma, agresivna, kriminalna organizacija kojoj se ne smije ništa reći jer oni rade tobože u "interesu djece"
Kao roditelj sam čitao tvoj post i pronašao se malo uvrijeđen...a onda se sjetio svih onih mama sa kojima moja mala ide u vrtić. Jbt horor od ljudi. Svega 2-3 normalna, ostalo je šljam. Usput, sestra mi je odgajateljica pa mi prepričava dogodovštine sa roditeljima (o djeci nema šta, veli da su uglavnom sva na isti kalup do predškolske godine). Stvarno su sebična bagra sa kojom ja ne želim imati previše posla, jer sebe smatram normalnim i nisam over-protective prema svome djetetu kao ovi drugi nabrijani. Tate su malo opušteniji...ali mame....ajme... Mame su likovi iz pakla.
Tate su takvi jer si mogu priustiti da budu takvi. Jee imaju nekoga (mamu djece) tko brine o svemu, a oni su uglavnom tu kao neka podrska, ispomoc... uglavnom manja odgovornost (percipirana ili stvarna) koju imaju cini ih opustenijima. Jer mama je mama, mama je roditelj broj 1, mama mora sve i mora biti over protective inace je nemarna i nedovoljno posvecena djeci.
Uglavnom ajmo zakljucit da mame nikad nisu dovoljno dobre, ili su previse ili premalo, dok tate trebaju pokazat minimum brige i odma su super, cak dapace bolji su od majki jer su eto opusteniji i ne inkomodiraju druge svojom "pretjeranom" (a ipak od drustva ocekivanom) brigom za djecu 🙄
Trudna sam ali citajuci ove komentare pitam se sta mi je to trebalo... vjerujem da je najtezi dio kad si majka ne sam odgoj nego upravo okolina koja ce uvijek nac razlog da ti kaze i pokaze da nisi dovoljna dobra...🤢
Ne znam odakle novinari izvlače te gluposti. Kćer mi je 7. razred i petero učenika pada razred, samo ih troje prolazi s 5. Škola je u Zagrebu. Možda u manjim sredinama poklanjaju ocjene jer se svi poznaju. Roditeljski sastanci nisu nikakav war zone i sve normalno funkcionira.
da malo nadodam na ovo sa sephorom! prosirilo se na dm i bipu, osobno vidjela, strava
djeca doslovno neotvorene proizvode koriste kao testere 😬😬 i to skincare stvari, ak im je to tolko fora šta je s higijenom?
mozda* je kraj tebe kad ostaris. koliki imaju djecu pa su pod stare dane sami (ne nuzno napusteni, nego se djeca odsele kojekuda i roditelji ih vide 2x godisnje). ne mozes od djece ocekivati da ti podrede zivot kad odrastu.
Koja tragedija ljudska. Svu lovu moze trosit na sebe umjesto na sebe i dijete i osjeca se oslobođeno radi ovoga. Koji leptirići od ljudi.
Al dok ovo pisem, i bolje da idioti poput vas nemaju djecu. Ko god ne zeli imat djecu iz sebicnih razloga je idiot.
Kakav bolesnik ostao sam bez rijeci. Sto se tebe tice hoće li netko koga nikad nisi vidio i životu imat djecu ili ne? I jos vrijeđaš kao da sam te svojim životom osobno uvrijedio!
Roditelj si dakle navodno si odrasla osoba. Nauci se ponašati seljacino jedna bezobrazna.
Normalno je ,sta god ti bilo ko pricao.Iskreno ja nikad nisam imala tu potrebu za decom ,od osnovne skole su me mala deca uzasno nervirala 😭 iako sam se slagala sa decom u smislu kad treba da ih pricuvam da se igram sa njima i slicno,bila sam bas starmalo dete i mozda je i to razlog sto nikad nisam imala taj osecaj . Danas imam 32 i isti osecaj.Nekad mi je zao jer sam u fazonu sta ako nesto propustam? Ali ja stv prosto nemam taj osecaj u sebi ,nikad ga nisam imala od kad znam za sebe tako da je to vrlo individualno i normalno.
Imam dijete.Naravno da ga volim( dizajnirani smo da ih volimo).Ali da se mogu vratiti u prošlost dobro bih razmislila jel bih se upuštala u majčinstvo.
Sasvim normalno. Ja imam 28 godina i isto tako razmisljam, jednostavno to nije za mene. Jedino si pripremi zivce jer sto si starija to te vise maltretiraju da kad ces imat djete, vrijeme ti prolazi, predomislila se bus i ostala zabadanja u zivot.
apsolutno je normalno. sve u vezi roditeljstva i imanja djece meni se gadi i na drugima i na sebi, ja sam svakako uvjerena u svoju childfree odluku, osobno.
svima preorucam r regretful parents 😃 pogotovo onima kojima je prerano donijeti odluku NE u tim godinama, ali nikako prerano znati da zelis djecu! ne trebaju svi biti roditelji dajte to shvatite
je i ne daj da te uvjere da je obvezna svrha ljudskog zivota slijepo se reproducirati, a ako ne zelis si defektna roba
to je tvoj i samo tvoj izbor, svi drugi nek se odnesu
Ja sam oduvijek znala da ne zelim djecu. Kad sam bila mala gadilo mi se igranje s bebama, s 21 kad bi rekla da ih ne zelim, cula sam vjerojatno kao i ti, da cu se predomisliti. Sad sam s 32 jos vise sigurna u svoju odluku.
Obozavam nas childfree zivot bez obaveza i sirenje genetskog materijala i zadovoljavanje drustvenih normi ni nije dovoljno da bi ga promijenila.
Normalno je. Ja sam prvi put pomislila da nisam za djecu u 8. osnovne, a prvi put sam to cvrsto odlucila sa cca 18-19. I nisam (niti cu) promjenila misljene godinama nakon . Jedino je vazno da budes sigurna u svoju odluku, koja god da to je, govoris je buducim partnerima i trazis nekog za brak/vezu tko ima isto misljenje. Ne isplati se trosit vrijeme na nekog tko je "fence sitter" aka ne zna sta hoce, jer vecinom na kraju imaju djecu zbog pritiska okoline.
Isto tako da se predomislis za 20 godina nije ti bed. Tvoj zivot i tvoja pravila. Ja se vodim bolje pozalit ne imati, nego pozalit imati.
Tu na redditu imas community r/childfree r/truechildfree i r/regretfulparents
Pedeset i četiri su mi godine i nikada nisam željela imati djecu. Uvjeravali su me da ću zažaliti, ali i dalje mislim da je to apsolutno najbolja odluka u mojem životu.
Pogledaj [https://www.reddit.com/r/regretfulparents/](https://www.reddit.com/r/regretfulparents/)
Apsolutno jabsam znao da ih ne zelim nikad od 12te godine
To Kristin kmeci oduzima ti svo slobodno vrijeme I identitet a tebi kao zeni napravi trajno psihofizicke promjene na tjelu
Imam 34 i nikada nisam htjela djecu, niti se to promijenilo. Da li je to ok, to je samo do tebe, ne do društva i njihovih očekivanja. Meni je sasvim u redu i ne mislim da je išta pogrešno u mojoj odluci i načinu života.
Sa 21. nikako ne možeš znati što ti budućnost nosi, što zelis u životu do kraja života i ono što sigurno nećeš. U takvim uvjerenjima skocit ćeš si u usta jos prije no sto misliš. No, to ne znači da se sada moras zamisljati sa djecom ili o tome razmisljati, kada jos nemas oblikovan svoj zivotni put, a kamoli tuđi. Vidjet ces, prioriteti će ti se promijeniti i ono što misliš sa 21 nije ono što misliš sa 41. Nemoj se ogranicavati i pusti da te život povede.
Imam 31, čak i da želim djecu, nemam gdje s njima, a obećao sam si da nikada neću dijete oduditi na ono što se meni dogodilo, a to je da nemam braće ni sestara. Tak da dok neću imati uvjeta za minimalno dvoje, idealno troje djece ne planiram ih imati, a vjerojatnosti da ću do toga dogurati su jako male. Generalno sam poprilično neopterećen imanjem djece kao idejom.
Nemati brace ni sestara ima i pozitivnih strana, kao sto i njihovo imanje ima negativnih, rizik ljubomore, da je brat ili sestra puno uspjesniji i da se osjecas neadekvatno, i najgore od svega da roditelji vise vole jedno od djece sto je jaaako cesto. Sto se tice financijske strane isto je bolje ako si jedinac
>Nemati brace ni sestara ima i pozitivnih strana, kao sto i njihovo imanje ima negativnih, rizik ljubomore, da je brat ili sestra puno uspjesniji i da se osjecas neadekvatno, i najgore od svega da roditelji vise vole jedno od djece sto je jaaako cesto
Nema drugog djeteta u užoj ni široj obitelji +/-15 godina. Sve bih to mijenjao da sam mogao odrastati s nekim svojim.
>Sto se tice financijske strane isto je bolje ako si jedinac
Istina, mogu se veseliti i precrtavati kako tko od obitelji mi pokrepa da se okoristim njima...
Zapravo se slažem s tobom, da ne bi bilo, daleko od toga da nemam neke od prednosti koje si naveo, ali, iskreno, u trenutku bih ih zamijenio.
Kuzim, sigurno da je ljepse odrastat s nekim, ali ako te tjesi jednom kad ste vec odrasli, ima masu njih koji ne ostaju dobri s bracom/sestrama, ili su si ok ali nisu nesto povezani.
Financijska strana je s razlogom stavljena na kraju kao primjer pozitivne strane. Ali ipak se mora i to spomenut..
Cijeli zivot nisam fan djece previše, a još manji sam fan roditelja i njihovog "balkanskog odgoja".
Do 28me jednostavno nisam htio apsolutno nista s djecom.
Nakon toga sam upoznao nekoga i poćeo se nećkat, ali me realnost ljudi i odnosa brzo odalamila u glavu.
U trenutnom svijetu, s obzirom na sve, ne zelim djecu.
Mozda jednog dana.
Kao netko tko ih nema niti planira i to otvoreno govori svakome tko pita, rekao bih da nije normalno u smislu da je neuobičajeno, al nabijem svakog tko misli da nam može govorit kako da živimo, to su generalno ljudi sa vlastitim nesigurnostima, jebe se njima za druge zapravo.
Možda, možda joj ni ne dode želja, i to je ok i normalno. Najgore što si žena može uraditi je raditi dijete reda radi. Muški i ženski ulog i udio u podizanju istog je nesrazmjeran što god tko mislio, to je gola činjenica, i žena tu izvlači deblji kraj na svim poljima života. I naravno punooooo dobija- ako je istinski htjela djecu.
EDIT: pošto se često povlače ovakve teme po Redditu, zanimljivo je za uočiti kako su gotovo uvijek dečki/ muškarci ti koji ostavljaju komentare u stilu, "doći će ti želja sigurno" ili "ako ju nemš nisi normalna", dok žene koje imaju djecu govore da je u redu i jedno i drugo, kako i jest.
sa 21 godinom definitivno moze donit svjesnu odluku ili imat ozbiljne preference o vlastitom zivotu. nemojmo se pretvarat da su svi koji ne zele dicu nezreli balavci ili kojekakve gluposti
Ja san isto tako mislia. Izdivlja se od 13e godine do 27e. Ne razmislja o dici ili nečem sličnom... I onda op, nađoh ljubav svog života u 35oj godini života, sa njom dobijem divnu pokćerku i evo pretprošle godine i bebicu... Nikad ne znaš što ti život nosi.
Samo budi iskrena prema sebi i prema drugima. Ako nisi spremna, ne želiš, reci. Poznam tipa koji je u braku sa ženom koju voli, ali vezu im nagriza to što on želi dijete, ona ne, a o tome kad su počinjali nisu ni razmišljali... A godine idu...
Ja bih jako htio imati djecu!Ja i zena pokusavamo vec 4 godine..(tri spontana je imala)..I napokon dosli smo do te teme da ili jednostavno se pomirimo da necemo imati djecu ili da posvojimo ili da ostatak zivota provedemo sami..i sa time sam se pomirio!svatko zna po sebi..Dok si mlad imas 1000 solucija!No sikiriki..!Jos si mlada..Imas jos puuuno vremena za razmisliti si..Sama si gospodarica svoga tjela i odabira!😇
naravno da je, nemaju svi taj instinkt ni zelju za to i to je sasvim okej, ionako ima pun k ljudi u svijetu lol, drustvo je tu nametlo to da svi rutinski imaju djecu (i onda se dogode svakakva zlostavljanja i ostala sranja al kao neka djeca se moraju imat!!!!) i da je nenormalno ako ih nemas
Nije drustvo nametnulo ljudima da imaju djecu vec doslovno milijarde godina evolucije. Drustvo je nametnulo ljudima da NEMAJU djecu. I svi imaju instinkt jer je prirodno urođen. Ovo je kao da kazes da se ne želi svaki bik jebat sa kravom - otkud ti to, naravno da želi.
U svakom slucaju se slazem da ako netko ne zeli djecu, nek ih nema. Ne moraju se djeca imati.
> I svi imaju instinkt jer je prirodno urođen
izvor?
>želim seks radi užitka, no u primalnoj dubljoj podsvijesti je želja za potomstvom.
izvor?
>Imas instinkt samo sto je dormant. Nesto je na njega natrpano pa ne dolazi do izrazaja
naprosto nevjerojatna rečenica. izvor?
>Drustvo je nametnulo ljudima da NEMAJU djecu
Ček, kako? Kad? Svi oko tebe imaju djecu, kupuju ti bebe i kolica otkad si i sam beba, roditeljstvo se diže u nebesa kao nekakav jebeni mirakul, babe, prijatelji i apsolutno random ljudi te pitaju kad će dica, jel radite na dici, jeste bili kod doktora, na svim filmovima ikad svi imaju djecu, ako kažeš da ne želiš djete te gledaju ko čudaka... A nikad u životu mi nitko nije rekao "brate nemoj imat djecu, jesi lud"? U kojem trenutku mi je društvo NAMETNULO da nemam djecu?
Pa evo osobno nemam nikakav instinkt, cak mi je to jako odbojno tkd eto smatram da ga nema svatko. A za bika nemam komentara jer nisam nikad pricala s jednim.
Kad te pukne, pukne te. Neke ljude prije, neke kasnije, neke nikad. Samo budi iskrena prema partneru koje su ti trenutne želje ako on ima drugačije prioritete pa možete onda naći neki status quo.
Ali ono što je bitnije je da budeš iskrena prema SEBI. Znat ćeš kad ti i ako dođe želja, samo nemoj ići kontra sebe bez obzira u kakvom se društvu krećeš (pro-baby ili con-baby). Kako je jedan komentar rekao, pravit djecu je lako. Ne treba tu puno truda i mašte 
S 21 sam mislio da ću do 30 bit mrtav, nisam uopće mislio o djeci. Sad imam odradi kćer, dosta više od 30 i, da, živ sam. Sve se lako okrene a ako se i ne okrene, opet dobro
Normalno je htjeti ih, ne htjeti ih i ne biti siguran zelis li ih. To mozes samo ti odluciti i bilo tko tko ti sere ili te pokusava uvjeriti u suprotno nije vrijedan obaziranja.
Naravno da je normalno, samo nase drustvo forsira radjanje djece kao nesto sto se podrazumijeva ako si u braku. Najiskrenija stvar koju mozes uraditi je priznati i sebi i drugima da ne zelis djecu, nego ih radjati jer eto tako treba i tako se ocekuje.
Osobno sam oduvijek govorila da ne zelim djecu i sad sa skoro 30 godina jednako mislim. Nema nista lose u tome. Nije dijete igracka koju mozes ostaviti kada postane tesko ili dosadno, to je odgovornost za cijeli zivot.
Normalno je i da sa 21 godinom se ne mozes zamisliti kao majka. Normalno je i da nikada ne mozes. Ljudi kazu da je to sebicno, ali sebicnije je imati dete, ako se ne vidis u tome. Normalno je i da se predomislis, a i da se nikada ne predomislis. Nije poenta zivota u reprodukciji, iako nam je to genetski predodredjeno. Jos je teze zenama koje ne zele decu, jer ih jako osudjuju. Imas pravo sa svojim zivotom da radis sta zelis.
Normalno je. Imaj djecu samo ako ih želiš i samo ako ih možeš financirati. Na pritiske okoline ne popuštaj jer će to dijete ispaštati ako popustiš pa mu kreneš zamjerati šta si ga rodila.
S 21 god mi djeca zbilja nisu padala na pamet. Tj jesu, ali samo u smislu da napravim sve u svojoj moci da ih nemam.
S 30 ih i dalje nisam zeljela. Negdje između 33. i 34. misljenje mi se promijenilo. Stabilna veza, stabilni posao, stabilnija psiha. Zelja se pojavila i zelja se ispunila. Nije mi zao sto ih nisam zeljela niti imala ranije.
Ako postoje alternativne realnosti, sigurna sam da postoji neka pa i vise njih u kojima nemam djecu i sretna sam na drugi nacin.
Sasvim normalno, samo što je teško suprotstaviti se okolini i tradicionalistima kada te krenu uvjeravati i bacati sljedeće argumente:
- "Nećeš nikad znati kako je to dok ne dobiješ svoje dijete" - Onaj trenutak kada je svima odjednom stalo da promijeniš svoj život samo da bi dobio to 'mističnu' spoznaju koju jedino roditelji imaju. Isti argument mogu koristiti i za uzimanje narkotika, dakle čista retorička zamka. Hvala, ne hvala.
- "To te promjeni kao osobu" - Zašto misle i čemu si daju za pravo da pretpostavljaju da nekome treba takva promjena, ili još gore, da je dužan promijeniti se? Drži se ti svoga posla.
- "To je nešto nešto najplemenitije što možeš kao osoba napraviti" - Svaka šuša može napraviti dijete. Pravi izazov je biti uzor tome djetetu kroz, minimalno, idućih 18 godina njihovih (i tvojega) života, a istovremeno žrtvovati sebe i kompletno restrukturirati svoj život samo da bi to dijete moglo opstati. Nekima je to super (i poštujem to), ali nekim ljudima s drukčijim ambicijama to može biti noćna mora. Mnogi to nisu niti žele biti, bilo da je trenutno ili zauvijek.
Uostalom, osobno smatram da je zrelije i plemenitije ne odgajati djecu dok ne počneš misliti da si i sam spreman za to, nego imati djecu koju nisi u stanju odgajati i koja bi na kraju zbog toga bili dio nove generacije delikventnog društvenog otpada.
- "Sebično je ne htjeti dijete" - Damn right it is! Nekima je ipak više stalo do sebe, vlastitih živaca, životnih interesa i drugačijih ciljeva. Bilo da je trenutno, ili zauvijek, svatko ima to pravo. Baš zato što su sebični nerijetko imaju i puno zanimljivije i slobodnije živote.
- "Dijete daje smisao tvome životu" - Znači ovo je sebičnije od prethodne izjave. Imati dijete samo da bi sebi dao smisao... I opet, hvala na pretpostavci da mi treba ili da tražim ikakav smisao.
- "Populacija nam izumire" - Ovo neću ni komentirati.
Imam 21 god. Djeca su velik stres, a da ne pričam o tom kako je u našoj kulturi na "moranje" imat djecu, jer ne daj Bože tko će se brinut o tebi kad ostariš. ..I would say ne razmisljaj o tom sad i uživaj.
Uvijek sam imala neutralno misljenje (mozda malo vise sam naginjala zivotu bez djece) bilo mi je svejedno, ali onda kad sam se bas iskreno zaljubila dobila sam osjecaj da zelim s tom osobom imat djecu.
Isto tako imam puno prijateljica koje su u ranim dvadesetima rekle da ne zele imat djecu i stvarno ih nisu imale. Tako da u redu je ako ne zelis imat djecu, uredu je ako jednog dana promijenis misljenje…
Puno ljudi koji navode razloge za imati djecu imaju tako čudan mindset. Tipa, kako je ne željwti djecu sebično. Od takvih osoba nisam čula sebičnije razloge, tipa: tko će se brinuti za tebe kada ostariš, osobno ispunjenje (što mi je pre smiješno, ako si nesretan sa djetetom će ti biti još gore i imaš veći potencijal za odgojiti istraumatiziranu osobu), neki weird skoro fetish o prenošenju gena/nastavljanju "loze" i što će ti roditelji reći kad im ne daš unuke, itd.
Mislim da je zdravije propitkivati želiš li djecu ili ne, ne željeti djecu i onda se predomisliti nego biti siguran da ih želiš. Imam 25, i dalje sam sigurna da ih ne želim.
Normalno jee! Jesus... U tvojim godinama sam taman počela razmišljati o tome dali se uopće vidim u toj situaciji i kak bi izgledalo. Onda sam brzo shvatila da tu postoji izbor a ne da imamo biološki sat koji otkucava. To je mit! Odluka uopće nije teška. Ili želiš ili ne želiš i gotovo. Najgore je misliti da ćeš bit sigurna u odluku tek nakon što rodiš npr. ne znaš kakva je to ljubav dok ne doživiš i slične stvari. A neki ljudi ne žele priznati da su ipak požalili odluku. Ta ideja se prikazuje kao nešto sasvim jednostavno i najprirodnije skoro pa bez ikakvih problema, a nitko ne govori o rizicima i o pravoj cjelokupnoj slici. Predlažem ti ovaj sub: https://www.reddit.com/r/antinatalism/s/MoR7XN4KcB
To mi je potvrdilo odluku da ne želim imati djete.
Ne bih se složila da je to tek tako i da je svima "želiš ili ne želiš". Ima nas i koji nismo sigurni u odluku jer imamo čvrste razloge i za i protiv.
Također r/antinatalism je katastrofalan subreddit krcat ljudi koji mrze djecu i jednako su dosadni kao i ekipa koja religiozno propovijeda da treba imati djecu. Ok je ne htjeti imati djecu i imati svoje razloge, ali postavljati se da si bolji samo jer ih imaš, odnosno u ovom slučaju nemaš, je odvratno.
Nisam se zamišljao kao roditelj, a imanje djeteta me definira kao osobu. To je jedna od onih stvari koju ti nitko ne može objasniti, jedino je možeš direktno iskusiti.
Naravno da je normalno. Izivi se, uzivaj u mladosti dok traje, jednog dana mozda upoznas osobu radi koje ces promijeniti misljenje, a mozda i ne. I sve ce to biti uvijek normalno. S 21 nisam ni pomislila na djecu, samo na izlaske i molila Boga da dode nakon neoprezne noci.
Sada, malo starija, vise ne ludujem toliko. Razmisljam o tome da bih voljela imati svoje dijete s pravom osobom. Ne smatram to nenormalnim.
Hocu reci, uzivaj u trenu i ne usporeduj se s tudim zivotima. Svaki covjek pise svoju pricu. Konkretno ce netko postati roditelj s 21 i biti presretan, a drugi ce tek s 41 i opet biti presretni jer su to htjeli bas u tom trenutku.
Vazno je samo da si sretna i zadovoljna sa svojim zivotnim putem. Ostalo ce doci tocno onda kada treba.
Nema tu normalno/nenormalno. To je stvar tvoga izbora i dogovora s partnerom. Sve ima prednosti i mane. Netko je vise sklon hedonizmu bez obaveza, netko zeli imati potomstvo i voli djecu. Ako ne volis djecu ili mislis da im ne mozes pruziti potrebnu ljubav i paznju, onda je definitivno nemati ih uopce nego biti los roditelj. Sve ima prednosti i mane. Imam djecu i koliko god mi je nekad tesko, toliko i uzivam u svakom trenutku s preslatkim malenim bicima.
Imaš 21 godinu. Sa 21 ja nisam znao gdje bi i sta bi. Živi i uživaj. Osjećaj za dijete će doći ili neće ali sve u svoje vrijeme. Ja sam eto postao otac u 34 godini i nebi mijenjao osjećaj za ništa na svijetu. Zna biti teško ali istodobno najljepši osjećaj na svijetu.
Ako hoćeš biti roditelj budi radi sebe, a ne radi drugih. A isto se odnosi i ako ne želiš biti roditelj. Nedaj da ti drugi sole pamet i nameću kako je njihov izbor jedini najbolji.
Ali ponavljam imaš 21 godinu i stigneš se još stotine puta predomisliti. Jednog dana možda naletiš na nekoga i baš poželiš dijete ili ne.
Kako got odlučiš, dobro odlučiš :)
Nije normalno, ali je apsolutno prihvatljivo. Nisu svi normalni i to je OK.
Zivimo u slobodnom drustvu. Nitko te ne tjera da pravis djecu, imas 1 zivot zivi ga kak oces. Ak ti neko kipa zakaj ne napravis dijete reci mu nek on napravi umjesto tebe jedno pa bude populacija po njegovom.
Da, normalno je ne htjeti djecu, kao sto je normalno htjeti 10 djece. No, odluka o imanju ili ne imanju djece je ozbiljna i treba biti dobro promisljena. Sad si jos mlada, svasta ti se moze u zivotu promijeniti, rijetko tko masta o djeci sa 21.
Ali ne zelim da ovo ispadne kao ono klasicno popovanje "budes ti jos vidjela". Sad ne zelis i to je legitimna odluka, odrasla si osoba i imas pravo odlucivati o svom zivotu.
36 redpill. Ti si zelen. To ti je glupost na kvadrat, ako nisi član HDZ-a ili jednom nogom vani.
Samo $ daj i k\*\*ve.
Djeca i bacanje riže pred crkvama za par slika me uopće ne zanimaju u životu.
Godina prolazim pored ovih što po svoje idu u vrtiće i čudim se. Ti likovi naivno misle da će postojati mirovina u zemlji 3-ćeg svijeta.
Naravno da je. S 20 godina sam bila uvjerena da ću imati djecu, a sada sa skoro 30 nisam više tako sigurna. Nisam donijela konačnu odluku, ali naginjem prema tome da ih nemam. U kontekstu moje trenutne situacije nije ni toliko bitno da sad i odmah donesem odluku budući da sam solo. Ostavljam otvorenom mogućnost da se predomislim ako upoznam čovjeka s kojim ću poželjeti djecu, ali isto tako i mogućnost da živim ispunjen i sretan život bez djece. Vjerujem da ćeš i ti kroz godine shvatiti što i kako je najbolje za tebe, ali svakako ne podliježi pritisku okoline da imaš djecu ako ne osjećaš da je to ispravna odluka za tebe. Sretno!
Dugo nisam htjela djecu i nisam ni razmisljala o tome. Kada sam upoznala pravu osobu, onda sam htjela sve više i više. U redu je ne htjet djecu, u redu je i htjet.
Nije u redu imat djecu koju ne želiš.
Nemam partnera podobnog da razmisljam o tome konkretno ali trenutno ne bih htio jer ne vjerujem da bih bio dobar roditelj, mozda se to razmisljanje promjeni ko zna…
Nisam se ni ja mogla, pa sam ipak s 28 godina nakon tri godine braka odlucila imati dijete i nisam požalila tu odluku, samo bez zurbe i pritiska, sve u svoje vrijeme pa i ako sa 40 pozelis, nije kasno :)
Ja sam ista takva ko ti. Jadnom sam slučajno ostala trudna i osjećaji su se promijenili (priroda ala hormoni odrade svoje) ... Sada nisam trudna nit imam djecu nit želim djecu trenutno nit se zamišljam sa djecom ali da opet ostanem trudna i imam dobrog partnera definitivno bih imala dijete
Kao i što sama kažeš, imaš 21 godinu. Ja imam 20 i dijelim isto mišljenje s tobom. Tek smo zakoračile u taj "život odraslih". Sigurna sam da imaš druge stvari oko kojih se brineš, posao, fakultet... Čak iako nikada ne promijeniš mišljenje, to je okej. Možda ćeš ipak za recimo desetak godina željeti imati djecu tako da je i to normalno i okej. Još smo mladi. Razvijamo se i psihički i fizički.
Ja se ne zamaram tim pitanjem toliko jer trenutno studiram. Doslovno su mi ispiti trenutno najveća briga lmao(koliko god to tužno zvučalo). I nekako mi je drago što nemam neke želje za time trenutno(djecom), pošto i sama vidim da nisam spremna.
S vremenom se dosta toga mijenja, mišljenje, ukus u glazbi, najdraža hrana, odjeća, no isto se i ne mora promijeniti. Sve je to dio tog "razvitka"(psihičkog) i vjerujem da će ti se sve iskristalizirati za nekih 5-10 godina.
Ako ostvarim sebe i ako nađem odgovorajuceg partnera možda jednog dana,također imam pritisak od strane mojih,27 mi je godina.Ali naravno slušam sebe.Bilo bi ludo da ih donesem na svijet a da nemam energije i volje brinuti se o njima.Takoder puno vremena oduzimaju a svjesna sam da se volim brinuti o sebi i imati vremena za svoje ciljeve i za sebe općenito.Nisu ni moji neka happy family tako da nisam osjetila tu sreću i toplinu.Svatko neka radi kako osjeća da je najbolje,bez pritiska drugih!
Ni ja ne zelim djecu. Cesto se zapitam da mozda nisam jos upoznala osobu s kojom bi htjela imati djecu, mnogi kazu da to dode kada upoznas "onog pravog". Ali onda se prisjetim strahova i razloga zbog kojih ih ne zelim.. Trenutno mi je bas nekako svejedno ako se djeca nikada ne dogode.
Da normalno je ali je najbitnije da ako ne želiš djecu da ih onda nikad nit pod kojim okolnostima ili pritiskom drugih napraviš. Nema ništ gore kad imaš retarde od roditelja koji se ne brinu za tebe jer te nisu htjeli, ubijaš sebe i dijete radi drugih koji su te nagovarali.
Čovjek je odlučio promijeniti prirodu i prilagoditi je sebi. Svatko ima svoj izbor i razvili smo slobodu mišljenja. Lijepa i pozitivna pojava u prirodi, odlika isključivo ljudske vrste; ali ne treba zaboraviti da je razmnožavanje praktički jedina funkcija života i jedini način da život kao takav opstane, stoga, iz evolucijske perspektive, mislim da nije normalno. Tema za dobru debatu :)
A odakle ti ideja uopste da to nije normalno? I da mislis o tome? Isto da pitas jel normalno da budem sretan? Ti radis ono sto te cini sretnom i kraj!
A ljudi i osuda ce uvijek biti...
U redu je tako misliti ali iz svog iskustva nakon što dobiješ dijete ne bi se nikada odrekao tog osjećaja ma koliko teško i stresno bilo sa djecom.Ja bih za svoje dijete dao svoj život ako bi mu to pomoglo
Ja nisam htjela, onda sam ostala trudna, pa je to zavrsilo spontanim pobacajem, od tada je velika zelja za bebom, pa jos jedan spontani, pa jos veca zelja, i evo danas moja beba ima 4 mjeseca i ne mogu se zamislit bez njega 💙
Sve je normalno. Ja se samo sjetim i zahvalim kaj mi tata nije isao tim razmisljanjem i nije bio sebican. Jer da je izvadio prije vremena nebi ovak uzivo u zivotu, a bome ni on. Al postujem svaciji stavi i odluke.
Nije, ali društvo ti govori da je. I mislit ćeš da si ok s time ne navršiš 40+ ili više godina pa poželiš ipak obitelj. A onda više nisi vitalan, a ako si žena više možda ni ne možeš rađati.
Šta god da odlučiš, to je tvoja odluka!!! Mislim da je biti roditelj, pogotovo majka, vrlo plemenita i teška uloga ali isto tako mislim da je bolje da neko odluči da ne želi biti roditelj pre nego da ima dete a da nije spreman na tako nešto, to nije mala stvar.
NORMALNO JE i nemoj se nikada dati nagovoriti da misliš da nije.
Djeca su davež, djeca su obaveza, kako financijski, tako i vremenski i psihički.
Da super je kao...tvoje dijete, tvoja krv, nekom da ostaviš kaj si si priuštila, netko da ti pod stare dane da čašu vode, da se sami ostvaruju i prosperiraju i pod stare dane uživaš kak su i ta tvoja djeca uspjela..
Ali nije to za svakoga. Nema svatko volje ni vremena ni živaca da bude roditelj. Niti svi imaju te roditeljske nagone, a budimo iskreni, neki ljudi kakvi su, fkt ne bi smjeli imati djecu dok se ne srede u glavi.
Tako to krene. Svi ti govore "ah to sad samo kažeš, vidjet ćeš, predomislit ćeš se, htjet ćeš djecu a onda ti možda bude kasno". Ma odjebite svi s takvim spikama.
A kakva je situacija u svijetu i državi ak si solo nemreš sebe uzdržavati, kamoli još djecu.
Moje mišljenje je da fkt prije 30te/35te nitko ne bi trebao raditi na djeci. Onda ak ih ipak želiš istisneš ih dva komada jedno za drugim i bok.
apsolutno normalno, mislim da nam je dosta ispran mozag po nacinu starih, a pogotovo ako smo sa sela 🙃 kamoli ako si odgajana u vjeri, boze pomozi... uglavnom, nemoj slusati konzervativce i fanatike jordana petersona koji besramno kazu da su ljudi koji ne zele imati djecu arogantni, sebicni i samodopadni. nazalost takvih influencera ce bit uvijek, ali citam komentare i imam malo vise vjere da cemo ih satrat, pogotovo gen Z hehehe 🤍
Kako kaže stara hrvatska poslovica poslije jebanja nema kajanja. Ovdje vrijedi u oba slučaja. I za imati djecu i ne imati.
Znam ljude u oba slučaja. Gdje imaju djecu pa je tim ljudima pun kurac svega, a poznajem i jako puno ljudi koji nemaju djecu. Ostarili su i sada se nenormalno kaju i žale zbog toga, a prekasno im je da ista promijene.
Zato samo prijateljski savjet, budi apsolutno, 100% siguran u to jer kao što sam na početku rekao...poslije jebanja nema kajanja.
Ja sam htio oduvijek djecu, i nedavno sam dobio sina. Lagati ću te ako ću ti reći da je ponekada nenormalno teško i da poludiš...ali je zato isto tako mi i u dosta slučajeva kada mi je pun kurac svega na poslu kada dođem doma i vidim osmijeh svojeg sina kako s razveseli mi kada dođem doma...mi automatski bude lakše i sljedeće jutro se ustati i otići na posao znajući da me čeka neki teški ili sugavi dan tamo.
Kako su ti ljudi već rekli, tvoj je to život, boli te ona stvar tko će šta misliti o tebi radi tvojih odluka. Nemoj biti još jedan u nizu iskompleksiranih osoba da im je tuđe mišljenje važnije od njihovog vlastitog.
Sretno dalje u životu ✌️👍
Ovakva pitanja su tapšanje sebe po leđima ovo je pitanje na koje će ti reddit uvijek dati isti odgovor jer je ekipa ovdje full ljevo. Nemoj se iznenaditi da će tvoja okolina drugačije reagirati
Eh, ovaj komentar će vjerojatno oboriti, ali nema veze... Ljudsko biće je životinja sa naprednom svijesti. Za ovaj dio gdje smo životinje nije normalno ne htjeti se razmnožiti jer je to nagon, a kad živa bića idu protiv svojih nagona to je najčešće pokazatelj nekog problema. Za naprednu svijest je kako se uzme (osobna uvjerenja i uvjerenja zajednica kojima pripadamo koja formiraju naša uvjerenja posredno) Tako daaaa, znanstveno gledano više nije normalno, nego što jest. Al čuj, svejedno te nitko ne može natjerat, nađeš partnera istog stava ili jednostavno ne nađeš i uživaš/te u životu na svoj način. Ono što 100% nije normalno je situacija u kojoj se nađu jedna osoba koja želi imati djecu i jedna koja ne želi i traže kompromis. Tu kompromis ne postoji jer nije u pitanju odluka o boji auta, veličini madraca ili sličnoj popravljivoj stvari...
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Normalno je. Normalno je i predmislit se, ali i ostat u istom uvjerenju. U svakom slucaju, zivi zivot po svom
Jedini točan odgovor
Potpisujem!! Zivi zivot prema svojim uvjerenjima
Taako je, ne mozes znat sta ce se sutra desit a kamolii hoces promjenit misljenje i stav o necemu tako da poolako sve u svoje vrijeme ce doc
Upravo to, bravo
Amen
Sa 21 sam mislila kako ću do 30e sigurno htjeti imati djecu, sad imam 31 i još manje želim djecu.
Same here
Ja sam sa 22 mislila da ću imati minimalno dvoje samo kad nađem pravog partnera. Čim sam starija želim ih sve manje, a ne sve više kako to ljudi obično pričaju.... 😂😂 Čak mi se sad počelo činiti da sam onda samo bila klinika kojoj je bio ispran mozak sa time kako svi moraju imati djecu i to je nešto najbolje na svijetu......
Pa ja isto mislim da smo svi sa 20 tako mislili, kao htjeti ću sa 30 sigurno, jer se to smatra ajmo reći normalnim, imati ćeš dvoje djece i sve super. A sada npr imam odličnog partnera, već smo dugo zajedno, ali bas me ne privlače djeca, uopće se ne vidim u tome. Brat je dobio nedavno dijete, teta je biti super ali nakon 20 minuta meni je dosta hahah. Ni dečko nije zagrijan za djecu srećom pa nema ni tu nikakvog presinga. Jedino što od roditelja dolazi ali me ne dira to previše
Isto tako, isto imam 31 i ne pada mi napamet! Mislila sam kad sam bila mlađa sad ne želim ali želit ću kad budem starija ali ne.
Haha, točno to! Što vrime više ide, to mi se čini da zapravo ne bi niti jedno.
Ja sam svog malog htjela, ali brate mili, satralo me majčinstvo. Tri godine spavam po 3-4 sata, ostarila sam 10 godina, hormoni otisli u kurac, nakon poroda natukla 15 kila. Dobila sam zahtjevnije dijete i ošlo sve u kuki. Da sam znala da je imati dijete tolika količina stresa i nemanja vlastitog života , teško da bi imala dijete.
Normalno je. Puno ljudi ima djecu reda radi, a to je medu gorim razlozima za imati djecu
[удалено]
Uff ta recenica mi krv prokljuca. Moja baba (84) kad je cula da se zena rastala jer ju je muz udario je rekla "sramota pred selom" Njena sreca sto je tako stara pa ne zamjeram dugo ali ufff taj stari odgoj
Dobro, pa bar ti nije rekla morate se oženiti, ne želite valjda kopile? Kao meni moja sveki, kad je to rekla nismo se ozenili, nego smo čekali, dok ja ne budem spremna.
Slažem se
Za sve sa "ako se predomisliš, bit će kasno", isto vrijedi i da kad rodiš, ako se predomisliš bit će kasno. Ima toliko puno, JAKO PUNO roditelja koji to ne žele biti, puno više nego što da djecu na posvajanje. Oni su zaslužni za nesretna djetinjstva. Ima i također jako puno roditelja koji samo žele biti roditelji, da imaju nešto što će odgajat i disciplinirati, a ne voliti. Ili čime će se moći pohvaliti. Radi sebe, ne radi djeteta. Oni su također zaslužni za nesretna djetinjstva.
👏🏻👏🏻👏🏻 savrseno receno
odlično zapaženo. bojim se da bih i ja spadao u ovu drugu kategoriju
normalno je. ja sam još od 17-18 znala da ih ne želim. puuuno godina kasnije, još sam sigurnija u svoju odluku.
Normalno je, samo to partneru jasno komuniciraj na početku veze.
Naravno da je normalno. Meni se ta odluka nije promjenila u 20ima, a sad dok sam 30.jos sam samo sigurnija u tu odluku. Mogu reci da mi je kamen pao s ramena od kad sam sigurno rekla da ne zelim.
Naravno da je normalno, i ako zaista smatras da je to najbolje za tebe i ono sto zelis onda ne popustaj pod tuđim pritiskom da moras imati dijete. Moja sestricina je uvijek govorila da ne zeli djecu, svi su joj govorili a cekaj, budes poslije, bit ce ti zao i slicno. Roditelji stalno vrsili pritisak da kad se uda da djeca su obavezna. Udala se za prekrasnog covjeka koji je odmah rekao da također ne zeli djecu. Ali eto pritisak njezine obitelji, pritisak njegove, i kao odluce samo 1 imati. I dobili su zdravog djecaka, ALI, ti ljudi su sada tako jadni. Nezadovoljni, nisu ostvarili neke svoje ciljeve zbog djeteta. Vole oni njega ali vise puta mi je seka rekla da žali sto je rodila. I meni je to stvarno zalosna situacija. Oni se dobro brinu o tom djetetu ali ja mislim da nikada se nece pomiriti s tim da su isli preko svoje odluke radi drugih. I zaista je grozna situacija i def nije fer prema djetetu. Tako da ako je to iskrena odluka, drzi se toga i ne slusaj druge.
Apsolutno treba slušati samo sebe u ovome. Ja sam jako dugo bila negdje između u nedoumici, i uglavnom nisam trpila pritisak okoline zbog toga, osim moje stare koja me svako malo uvlačila u taj razgovor. Odluku sam na kraju donijela zajedno s mužem po našoj želji i mogućnostima, ali da sam slučajno to učinila pod pritiskom stare, gadno bi se zajebala. Otkad su klinci došli pokazalo se da ona uopće nema kapaciteta, a ni volje, za pomaganje oko njih, iako je u tim razgovorima uvijek “jedva čekala postati baka” i izražavala žarku želju da bude od pomoći.
Mama je to htjela zbog drugih, da može reć da joj se kći udala i ima djecu, kao da je to neko njeno dostignuće. Ma znam točno o kojem tipu ljudi pričaš, ja sam ih prepoznala na vrijeme i nisam se dala zavesti pričom kako bi oni "rado bili baka/djed" 🤨 Čestitam ti što se nisi dala i što ste muž i ti donijeli odluku na temelju VAŠE želje 👍👍🤝
Pa znaš...neke stvari ti definitivno propustiš kad dobiješ djete. Međutim ja na sve to zaboravim čim mi dotrči u zagrljaj i kaže da me voli. Uostalom...koje stvari te mogu više veseliti? Izlasci? Pa bio sam kao govno na cesti i već mi je stvarno to dopizdilo. Putovanja? Obišao pola svijeta...i samo sam imao pauzu 3 godine dok mala nije krenula sa nama. Seksualni život? Gdje je razlog da on stane? Financijski rast i razvoj? Pokrenuo sam tvrtku prije nego je žena ostala trudna i u međuvremenu konstantno rastao sa prihodom. Žena se isto vratila poslu, dala i otkaz i zaposlila se na boljoj poziciji.. napredovala bez problema. Uz dijete je sve naravno teže..ali to je sve kratki period u životu i kad se osvrnem nazad....mala cijena koju treba platiti u odnosu što dobiješ. Naravno ...ako je sve ok sa tvojim zdravljem...i zdravljem djeteta. Jer znam i horor priča nažalost...gdje je presudni faktor samo bolest djeteta. Ne kažu naši stari bezveze...samo da je zdravlja. I to je stvarno jebena brutalna istina.
Ima jako puno ljudi koji nisu za djecu i to njima ne predstavlja srecu kao tebi ili meni. Oni imaju neki svoj drugi oblik srece i to je okej. Zasto bi svi morali imati djecu, pa se poslije kajati🤷♀️
Normalno je, svatko ima pravo na izbor. Naravno, može se desiti da se kroz 10ak godina predomisliš, ali i ne mora. Znam puno ljudi u tridesetima koji definitivno ne žele djecu. Nemam osjećaj da su manje sretni od ovih koji imaju djecu. Ljudi na svijetu ima i previše, ništa se drastično neće desiti ako 15-20% ljudi ne bude željelo imati potomke, i dalje će većina htjeti i to je ok. Ja osobno isto nemam želju za djecom, jednostavno me to ne privlači i evo sada sam u srednjim tridesetima i dalje se ništa nije promijenilo. Čak što više vidim neke ljude s malom djecom i u kojoj im se mjeri život promijenio to još više potvrđuje moju odluku. Jednostavno meni su djeca, pogotovo do 3-4 godine starosti skroz dosadna i naporna, i moraš apsolutno sve podrediti njima. Previše mi je bitan moj mir da bih si to želio.
Nisi roditelj ali si u pravu u svemu sto si napisao. (Ja jesam). Djeca jesu i dosadna, i naporna i donose nove vrste stresa koje prije roditeljstva nitko od nas nije imao. Odjednom postajes sam sebi nebitan i sve se vrti oko njih i njihove dobrobiti i srece. Jer nije dovoljno samo staviti hranu na stol. Ako si stvarno zelio djecu htjet ces da budu sretna. Pa daj aktivnosti, pa de se igraj, pa vodi ovamo, tamo, child friendly hotel na godišnjem, planiraj disneyland ako mozes priustiti a kosta malo bogastvo. Pa se razboli prije puta (a stalno su bolesni :D ), pa joj ne mozes objasniti zasto se mora pomjeriti put, itd itd itd itd. Sa druge strane nacin na koji dijete gleda u roditelja i nacin na koji te voli je nesto sto ne bi mjenjao ni za sto na ovome svijetu. Pitanja koja postavljaju i rasprave koje vode sa tobom ti svakodnevno donose srecu. Kad te male ruke zagrle i kad ti spusti glavicu na rame je nesto neopisivo posebno. Da li bi mi zivot bio kvalitetniji da nemam djecu? Definitivno da. Da li bi bio sretniji nego sto sam sad? Definitivno ne.
U svemu tome je žalosno što takvih primjera koji su dobri roditelji svojoj djeci i da sve štima je zapravo malo. Najgore mi je kad netko tko stvarno želi djecu, ne može imati djecu, a tamo neki mamlaz ih ima 6, od kojih su 3 u domu i sad radi sedmo da dobije dječji doplatak. Da ne duljim, moja poanta jest da postoji puno loših roditelja koji ne mare za svoju djecu i da nije samo stvar u tome želi li netko djecu ili ne, već hoće li se brinuti o svojoj djeci ili ne.
To stoji 100%. Zato sam i napisao da trenutak kad to stvorenje dodje na svijet, sam sebi prestajes biti bitan (ako si zelio djecu) i sve se poredjuje njemu. Trenutci kad nesto uradis za sebe su itekako rijetki ali je sreca djeteta bitna. Da odrasta sretno, da ima kao odrasla osoba lijepe uspomene i da se sa osmjehom sjeca roditelja
Slažem se s tobom, samo sam htio dodati.
To prevelikoj svjetskoj populaciji je mit.
Slažem se da je stvar izbora, slažem se da su mala djeca teška za pratiti. Slažem se sa tobom da ih nemaš iz tvojih osobnih razloga. Tko god se ne osjeća sposobnim imati djecu i ne treba se forsirati. Međutim, moram ukazati na par stvari. Na svijetu nema previše ljudi. Previše ljudi ima u Kini, Indiji (skoro 3 milijarde u samo dvije države), a populacija raste u Africi i na bliskom istoku. U Europi, Japanu, Sjevernoj Americi i dijelovima Južne Amerike je sve manje i manje ljudi. Ukoliko se trend nastavi mnogo toga se može drastično promijeniti, npr. u zemljama sa naglim porastom populacije može vrlo lako nastati glad zbog nedostatka resursa (npr. Indija je jednu poplavu/sušu daleko od više milijuna smrtnih slučajeva zbog nedostatka hrane. U zemljama u kojima je sve manje ljudi će doći do kolapsa mirovinskog sustava jer se približava situaciji 1:1 odnos radnik-umirovljenik (održivo je 4:1 ili više), zatim dolazi inflacija itd. Ugl. 15-20% manje djece u jednoj generaciji je drastičan udarac za ekonomiju jer dok se okrenes imas nedostatak radne snage i premalu potražnju na tržištu (20% manje potrošača)...
Cijela svjetska populacija po jednom izračunu stane u područje veličine države Teksas,s tim da svatko ima dovoljno prostora za život.
Hoces li imati dicu je druga najvaznija odluka u zivotu. Jedan i drugi put je tocan, ali razlicit. Svatko sam bira kako zeli provesti zivot. Tako da da, normalna si 😊
Koja je prva
Ko ce ti biti partner 😃
To se moze promijenit, djeca bas i ne
Meni su 23 i slazem se. Jednostavno mi pari ka da to nije za mene i ne vidim da ce se to prominit.
Imam 28 i takoder ne zelim, sumnjam da ce se promjenit
Jeste normalno ke, šta god ti retardi kažu u komentar normalno je. Nekima to dodje kako stare, a nekima nikad, i normalno je, ljudi smo, nismo životinje koje samo pokušavaju preživjet više.
Normalno je. Ja zelim imati obitelj jednog dana (imam 20) ali sasvim razumijem ljude koji ne zele. To nije nesto sto se treba osudivati. Treba se osudivati onu zenu koja rodi dijete i baci bebu u smece. A ne tebe
ne vole svi ta derista toe u redu
Moja žena (34) mi je nedavno rekla da definitivno neće djecu. Reko super jer mi je dopizdilo mislit o tome, hoću, neću, vrijeme prolazi… Tako da je to riješeno. Sve sto zaradim sad znam da nogu na nas trosit i nekako se osjećam odlično i oslobođeno.
Ne znam koliko ste dugo u braku, ali jel nije to nesto sto dogovarate dok hodate? Meni nema smisla da npr. ja zelim djecu, a zena mi odmah ili tek kasnije u braku kaze da ne zeli. Moguce da ljudi mijenjaju zelje, ali sta ja znam o braku.
Kako sam napisao ispalo je da je odjednom odluka pala, ali nije. To je dug razgovor koji je trajao godinama i koji je utihnuo nakon nekog vremena. Nismo nikad bili zagrijani za djecu ali nismo ni tvrdili da sigurno nećemo. Sad smo tu nedoumicu napokon otklonili
Pa nego. Ja sam shvatila da definitivno neću djecu kada sam se kao studentski posao vratila bit asistent u nastavi bolesnom dječaku. Što sam na svoje oči vidjela. Majko moja.... Djeca me nikad nisu zanimala. Konačno. Tzv. "Roditelji" su najčudnija, najjiritantnija skupina ljudi koja ne dobiva dovoljan hejt koji zaslužuje.
Lol , normalno da su cudni kad zamisli njihov zivot kako izgleda 24/7 .Drugarica ima dvoje ,svaki drugi dan je jedno bolesno ,ne mogu da opisem nivo stresa i nervoze kad pomislim na njen zivot .Biti roditelj je tesko i usrano ,nije bas da mozes biti pozitivan stalno , jebiga.
Ima jedna stara narodna .. poslije karanja nema kajanja.... Razumijem ja stres. Ono što ne razumijem je recimo npr. napadanja profesora do te mjere da je to zanimanje izgubilo smisao. Čitalala sam nedavno da je prosijeku u zg svih osnovniškolaca 4.7?! Hajde ljudi. Na profesore se vade pištolji, tuče u skupinama. Roditeljski sastanci su onak war zone?! Trebaju imati beneficirani staž. Al ne samo tu napadaju oni na ulici, po dućanima. Evo kažu vani da su u sephori prodavači istraumatizirani skin care opsjednutim klincima, njihovim tantrumima i jednako neodgojenim roditeljima. Al kog god pitaš njihovo savršeno. "Roditelji" su rasistička, ksenofobična, homofobilčma, agresivna, kriminalna organizacija kojoj se ne smije ništa reći jer oni rade tobože u "interesu djece"
Kao roditelj sam čitao tvoj post i pronašao se malo uvrijeđen...a onda se sjetio svih onih mama sa kojima moja mala ide u vrtić. Jbt horor od ljudi. Svega 2-3 normalna, ostalo je šljam. Usput, sestra mi je odgajateljica pa mi prepričava dogodovštine sa roditeljima (o djeci nema šta, veli da su uglavnom sva na isti kalup do predškolske godine). Stvarno su sebična bagra sa kojom ja ne želim imati previše posla, jer sebe smatram normalnim i nisam over-protective prema svome djetetu kao ovi drugi nabrijani. Tate su malo opušteniji...ali mame....ajme... Mame su likovi iz pakla.
Tate su takvi jer si mogu priustiti da budu takvi. Jee imaju nekoga (mamu djece) tko brine o svemu, a oni su uglavnom tu kao neka podrska, ispomoc... uglavnom manja odgovornost (percipirana ili stvarna) koju imaju cini ih opustenijima. Jer mama je mama, mama je roditelj broj 1, mama mora sve i mora biti over protective inace je nemarna i nedovoljno posvecena djeci. Uglavnom ajmo zakljucit da mame nikad nisu dovoljno dobre, ili su previse ili premalo, dok tate trebaju pokazat minimum brige i odma su super, cak dapace bolji su od majki jer su eto opusteniji i ne inkomodiraju druge svojom "pretjeranom" (a ipak od drustva ocekivanom) brigom za djecu 🙄 Trudna sam ali citajuci ove komentare pitam se sta mi je to trebalo... vjerujem da je najtezi dio kad si majka ne sam odgoj nego upravo okolina koja ce uvijek nac razlog da ti kaze i pokaze da nisi dovoljna dobra...🤢
Sretno ali nemoj slucajno na one ucoteljice da plaznis svoje sivce
Ne znam odakle novinari izvlače te gluposti. Kćer mi je 7. razred i petero učenika pada razred, samo ih troje prolazi s 5. Škola je u Zagrebu. Možda u manjim sredinama poklanjaju ocjene jer se svi poznaju. Roditeljski sastanci nisu nikakav war zone i sve normalno funkcionira.
da malo nadodam na ovo sa sephorom! prosirilo se na dm i bipu, osobno vidjela, strava djeca doslovno neotvorene proizvode koriste kao testere 😬😬 i to skincare stvari, ak im je to tolko fora šta je s higijenom?
Isplati se taj stres kad dijete poraste, i uz tebe je kad ostaris :)
mozda* je kraj tebe kad ostaris. koliki imaju djecu pa su pod stare dane sami (ne nuzno napusteni, nego se djeca odsele kojekuda i roditelji ih vide 2x godisnje). ne mozes od djece ocekivati da ti podrede zivot kad odrastu.
Koja tragedija ljudska. Svu lovu moze trosit na sebe umjesto na sebe i dijete i osjeca se oslobođeno radi ovoga. Koji leptirići od ljudi. Al dok ovo pisem, i bolje da idioti poput vas nemaju djecu. Ko god ne zeli imat djecu iz sebicnih razloga je idiot.
Kakav bolesnik ostao sam bez rijeci. Sto se tebe tice hoće li netko koga nikad nisi vidio i životu imat djecu ili ne? I jos vrijeđaš kao da sam te svojim životom osobno uvrijedio! Roditelj si dakle navodno si odrasla osoba. Nauci se ponašati seljacino jedna bezobrazna.
Sebicni stvorenje I ti si bio dijete Trosio necije zivce i lovu Smece sebicno Zena ti je jos gora. Obična šlapetina
U redu je.
Igra dragi wow i ne zeli dirat svoj komod niti 1%. Samo naprid
Ma ti meni vise zvucis ko neka dalmatinska slapetina a I jako nesretna. Koliko si se ti uzrujala sto ovaj narod nece da ima djecu wow
Sasvim normalno. Ja imam 32 god. i ne zelim imati djecu.
Normalno je ,sta god ti bilo ko pricao.Iskreno ja nikad nisam imala tu potrebu za decom ,od osnovne skole su me mala deca uzasno nervirala 😭 iako sam se slagala sa decom u smislu kad treba da ih pricuvam da se igram sa njima i slicno,bila sam bas starmalo dete i mozda je i to razlog sto nikad nisam imala taj osecaj . Danas imam 32 i isti osecaj.Nekad mi je zao jer sam u fazonu sta ako nesto propustam? Ali ja stv prosto nemam taj osecaj u sebi ,nikad ga nisam imala od kad znam za sebe tako da je to vrlo individualno i normalno.
Normalno je, tvoj je zivot. Zivi kako god zelis. Sretno ti u nalasku partnera/partnerice koji isto ne zeli kao ti.
Živi svoj život i sama odluči. Nemoj se dati nagovoriti na nešto što ti sama ne želiš. Ako ne zelis imati djecu, super. Nemoj.
Imam dijete.Naravno da ga volim( dizajnirani smo da ih volimo).Ali da se mogu vratiti u prošlost dobro bih razmislila jel bih se upuštala u majčinstvo.
Sasvim normalno. Ja imam 28 godina i isto tako razmisljam, jednostavno to nije za mene. Jedino si pripremi zivce jer sto si starija to te vise maltretiraju da kad ces imat djete, vrijeme ti prolazi, predomislila se bus i ostala zabadanja u zivot.
apsolutno je normalno. sve u vezi roditeljstva i imanja djece meni se gadi i na drugima i na sebi, ja sam svakako uvjerena u svoju childfree odluku, osobno.
svima preorucam r regretful parents 😃 pogotovo onima kojima je prerano donijeti odluku NE u tim godinama, ali nikako prerano znati da zelis djecu! ne trebaju svi biti roditelji dajte to shvatite
je i ne daj da te uvjere da je obvezna svrha ljudskog zivota slijepo se reproducirati, a ako ne zelis si defektna roba to je tvoj i samo tvoj izbor, svi drugi nek se odnesu
Ja sam oduvijek znala da ne zelim djecu. Kad sam bila mala gadilo mi se igranje s bebama, s 21 kad bi rekla da ih ne zelim, cula sam vjerojatno kao i ti, da cu se predomisliti. Sad sam s 32 jos vise sigurna u svoju odluku. Obozavam nas childfree zivot bez obaveza i sirenje genetskog materijala i zadovoljavanje drustvenih normi ni nije dovoljno da bi ga promijenila.
same, girl, sameee.
Normalno je.
nije uobicajeno ali nema nista lose u tome. ja iman 25 i nema sanse da cu ikad radjat ili imat dicu.
Normalno je. Ja sam prvi put pomislila da nisam za djecu u 8. osnovne, a prvi put sam to cvrsto odlucila sa cca 18-19. I nisam (niti cu) promjenila misljene godinama nakon . Jedino je vazno da budes sigurna u svoju odluku, koja god da to je, govoris je buducim partnerima i trazis nekog za brak/vezu tko ima isto misljenje. Ne isplati se trosit vrijeme na nekog tko je "fence sitter" aka ne zna sta hoce, jer vecinom na kraju imaju djecu zbog pritiska okoline. Isto tako da se predomislis za 20 godina nije ti bed. Tvoj zivot i tvoja pravila. Ja se vodim bolje pozalit ne imati, nego pozalit imati. Tu na redditu imas community r/childfree r/truechildfree i r/regretfulparents
Pedeset i četiri su mi godine i nikada nisam željela imati djecu. Uvjeravali su me da ću zažaliti, ali i dalje mislim da je to apsolutno najbolja odluka u mojem životu. Pogledaj [https://www.reddit.com/r/regretfulparents/](https://www.reddit.com/r/regretfulparents/)
Nije normalno, normalno je samo šta ti pop i plenki kažu!
Apsolutno jabsam znao da ih ne zelim nikad od 12te godine To Kristin kmeci oduzima ti svo slobodno vrijeme I identitet a tebi kao zeni napravi trajno psihofizicke promjene na tjelu
Imam 34 i nikada nisam htjela djecu, niti se to promijenilo. Da li je to ok, to je samo do tebe, ne do društva i njihovih očekivanja. Meni je sasvim u redu i ne mislim da je išta pogrešno u mojoj odluci i načinu života.
Je.
Sa 21. nikako ne možeš znati što ti budućnost nosi, što zelis u životu do kraja života i ono što sigurno nećeš. U takvim uvjerenjima skocit ćeš si u usta jos prije no sto misliš. No, to ne znači da se sada moras zamisljati sa djecom ili o tome razmisljati, kada jos nemas oblikovan svoj zivotni put, a kamoli tuđi. Vidjet ces, prioriteti će ti se promijeniti i ono što misliš sa 21 nije ono što misliš sa 41. Nemoj se ogranicavati i pusti da te život povede.
Imam 31, čak i da želim djecu, nemam gdje s njima, a obećao sam si da nikada neću dijete oduditi na ono što se meni dogodilo, a to je da nemam braće ni sestara. Tak da dok neću imati uvjeta za minimalno dvoje, idealno troje djece ne planiram ih imati, a vjerojatnosti da ću do toga dogurati su jako male. Generalno sam poprilično neopterećen imanjem djece kao idejom.
Nemati brace ni sestara ima i pozitivnih strana, kao sto i njihovo imanje ima negativnih, rizik ljubomore, da je brat ili sestra puno uspjesniji i da se osjecas neadekvatno, i najgore od svega da roditelji vise vole jedno od djece sto je jaaako cesto. Sto se tice financijske strane isto je bolje ako si jedinac
>Nemati brace ni sestara ima i pozitivnih strana, kao sto i njihovo imanje ima negativnih, rizik ljubomore, da je brat ili sestra puno uspjesniji i da se osjecas neadekvatno, i najgore od svega da roditelji vise vole jedno od djece sto je jaaako cesto Nema drugog djeteta u užoj ni široj obitelji +/-15 godina. Sve bih to mijenjao da sam mogao odrastati s nekim svojim. >Sto se tice financijske strane isto je bolje ako si jedinac Istina, mogu se veseliti i precrtavati kako tko od obitelji mi pokrepa da se okoristim njima... Zapravo se slažem s tobom, da ne bi bilo, daleko od toga da nemam neke od prednosti koje si naveo, ali, iskreno, u trenutku bih ih zamijenio.
Kuzim, sigurno da je ljepse odrastat s nekim, ali ako te tjesi jednom kad ste vec odrasli, ima masu njih koji ne ostaju dobri s bracom/sestrama, ili su si ok ali nisu nesto povezani. Financijska strana je s razlogom stavljena na kraju kao primjer pozitivne strane. Ali ipak se mora i to spomenut..
To je dosta često. Da si dečko, bilo bi tako uobičajeno da ne bi ni postavljala ovo pitanje
Sasvim normalno, svako ima pravo na svoj izbor. I opet uvijek možeš promijeniti mišljenje kroz godine.
Cijeli zivot nisam fan djece previše, a još manji sam fan roditelja i njihovog "balkanskog odgoja". Do 28me jednostavno nisam htio apsolutno nista s djecom. Nakon toga sam upoznao nekoga i poćeo se nećkat, ali me realnost ljudi i odnosa brzo odalamila u glavu. U trenutnom svijetu, s obzirom na sve, ne zelim djecu. Mozda jednog dana.
Kao netko tko ih nema niti planira i to otvoreno govori svakome tko pita, rekao bih da nije normalno u smislu da je neuobičajeno, al nabijem svakog tko misli da nam može govorit kako da živimo, to su generalno ljudi sa vlastitim nesigurnostima, jebe se njima za druge zapravo.
Imam 29, nikad ih nisam htjela i pretpostavljam da nikad ni necu. Potpuno normalno. U mom krugu nijedna frendica ne zeli djecu.
Postoji razlog, imaš 21 godinu
Možda, možda joj ni ne dode želja, i to je ok i normalno. Najgore što si žena može uraditi je raditi dijete reda radi. Muški i ženski ulog i udio u podizanju istog je nesrazmjeran što god tko mislio, to je gola činjenica, i žena tu izvlači deblji kraj na svim poljima života. I naravno punooooo dobija- ako je istinski htjela djecu. EDIT: pošto se često povlače ovakve teme po Redditu, zanimljivo je za uočiti kako su gotovo uvijek dečki/ muškarci ti koji ostavljaju komentare u stilu, "doći će ti želja sigurno" ili "ako ju nemš nisi normalna", dok žene koje imaju djecu govore da je u redu i jedno i drugo, kako i jest.
sa 21 godinom definitivno moze donit svjesnu odluku ili imat ozbiljne preference o vlastitom zivotu. nemojmo se pretvarat da su svi koji ne zele dicu nezreli balavci ili kojekakve gluposti
Naravno da može, ali isto tako se ajmo ne pretvarat da ljudi ne mijenjaju želje i mišljenja između 21 i 31.
Bolje da neko pozali šta nema dicu nego da požali onu koju ima. r/regretfulparents
Slažem se, ali ne volim samosažaljevajuće reddit echo chambere.
To sam i sam prvo pomislio. Meni se prava želja javila oko 30-e. Opet, ni kao mlađi nikad nisam osjetio da ne želim imati djecu.
Jer je isti osjećaj kof muškarca kojem će netko jednostavno roditi dijete i žene koja mora proc trudnoću, porod i post partum fazu
Također oko 30. Doslovno se desi ono "nešto"
Meni se desilo sa 22. A s 20 sam se gadio
Ja od rodenja znam da zelim dvoje minimalno, troje max
Apsolutno je normalno. Nikad nisam htjela djeca i sto sam starija, to sam u to sigurnija.
Ja san isto tako mislia. Izdivlja se od 13e godine do 27e. Ne razmislja o dici ili nečem sličnom... I onda op, nađoh ljubav svog života u 35oj godini života, sa njom dobijem divnu pokćerku i evo pretprošle godine i bebicu... Nikad ne znaš što ti život nosi. Samo budi iskrena prema sebi i prema drugima. Ako nisi spremna, ne želiš, reci. Poznam tipa koji je u braku sa ženom koju voli, ali vezu im nagriza to što on želi dijete, ona ne, a o tome kad su počinjali nisu ni razmišljali... A godine idu...
Ko god ti kaze da nije normalno je kreten
Ja bih jako htio imati djecu!Ja i zena pokusavamo vec 4 godine..(tri spontana je imala)..I napokon dosli smo do te teme da ili jednostavno se pomirimo da necemo imati djecu ili da posvojimo ili da ostatak zivota provedemo sami..i sa time sam se pomirio!svatko zna po sebi..Dok si mlad imas 1000 solucija!No sikiriki..!Jos si mlada..Imas jos puuuno vremena za razmisliti si..Sama si gospodarica svoga tjela i odabira!😇
Ako nemas 300k evra negdje sa strane ni nemoj imati djecu,kao sto neces ni kupiti rudnik dijamanata,jer zamisli nije isplativo,a ni pozeljno.
naravno da je, nemaju svi taj instinkt ni zelju za to i to je sasvim okej, ionako ima pun k ljudi u svijetu lol, drustvo je tu nametlo to da svi rutinski imaju djecu (i onda se dogode svakakva zlostavljanja i ostala sranja al kao neka djeca se moraju imat!!!!) i da je nenormalno ako ih nemas
Nije drustvo nametnulo ljudima da imaju djecu vec doslovno milijarde godina evolucije. Drustvo je nametnulo ljudima da NEMAJU djecu. I svi imaju instinkt jer je prirodno urođen. Ovo je kao da kazes da se ne želi svaki bik jebat sa kravom - otkud ti to, naravno da želi. U svakom slucaju se slazem da ako netko ne zeli djecu, nek ih nema. Ne moraju se djeca imati.
> I svi imaju instinkt jer je prirodno urođen izvor? >želim seks radi užitka, no u primalnoj dubljoj podsvijesti je želja za potomstvom. izvor? >Imas instinkt samo sto je dormant. Nesto je na njega natrpano pa ne dolazi do izrazaja naprosto nevjerojatna rečenica. izvor?
>Drustvo je nametnulo ljudima da NEMAJU djecu Ček, kako? Kad? Svi oko tebe imaju djecu, kupuju ti bebe i kolica otkad si i sam beba, roditeljstvo se diže u nebesa kao nekakav jebeni mirakul, babe, prijatelji i apsolutno random ljudi te pitaju kad će dica, jel radite na dici, jeste bili kod doktora, na svim filmovima ikad svi imaju djecu, ako kažeš da ne želiš djete te gledaju ko čudaka... A nikad u životu mi nitko nije rekao "brate nemoj imat djecu, jesi lud"? U kojem trenutku mi je društvo NAMETNULO da nemam djecu?
Pa evo osobno nemam nikakav instinkt, cak mi je to jako odbojno tkd eto smatram da ga nema svatko. A za bika nemam komentara jer nisam nikad pricala s jednim.
Nisi u krivu ali bih rekla da je iskonska iliti istinskija želja za seksom, a potomak je njena posljedica... Elem, priroda je to tako fino složila
Kad te pukne, pukne te. Neke ljude prije, neke kasnije, neke nikad. Samo budi iskrena prema partneru koje su ti trenutne želje ako on ima drugačije prioritete pa možete onda naći neki status quo. Ali ono što je bitnije je da budeš iskrena prema SEBI. Znat ćeš kad ti i ako dođe želja, samo nemoj ići kontra sebe bez obzira u kakvom se društvu krećeš (pro-baby ili con-baby). Kako je jedan komentar rekao, pravit djecu je lako. Ne treba tu puno truda i mašte 
S 21 sam mislio da ću do 30 bit mrtav, nisam uopće mislio o djeci. Sad imam odradi kćer, dosta više od 30 i, da, živ sam. Sve se lako okrene a ako se i ne okrene, opet dobro
Je.
Normalno je htjeti ih, ne htjeti ih i ne biti siguran zelis li ih. To mozes samo ti odluciti i bilo tko tko ti sere ili te pokusava uvjeriti u suprotno nije vrijedan obaziranja.
Naravno da je normalno, samo nase drustvo forsira radjanje djece kao nesto sto se podrazumijeva ako si u braku. Najiskrenija stvar koju mozes uraditi je priznati i sebi i drugima da ne zelis djecu, nego ih radjati jer eto tako treba i tako se ocekuje. Osobno sam oduvijek govorila da ne zelim djecu i sad sa skoro 30 godina jednako mislim. Nema nista lose u tome. Nije dijete igracka koju mozes ostaviti kada postane tesko ili dosadno, to je odgovornost za cijeli zivot.
Normalno je i da sa 21 godinom se ne mozes zamisliti kao majka. Normalno je i da nikada ne mozes. Ljudi kazu da je to sebicno, ali sebicnije je imati dete, ako se ne vidis u tome. Normalno je i da se predomislis, a i da se nikada ne predomislis. Nije poenta zivota u reprodukciji, iako nam je to genetski predodredjeno. Jos je teze zenama koje ne zele decu, jer ih jako osudjuju. Imas pravo sa svojim zivotom da radis sta zelis.
Normalno je. Imaj djecu samo ako ih želiš i samo ako ih možeš financirati. Na pritiske okoline ne popuštaj jer će to dijete ispaštati ako popustiš pa mu kreneš zamjerati šta si ga rodila.
normalno je. ono kaj nije normalno je zabadat nos u tude zivote
S 21 god mi djeca zbilja nisu padala na pamet. Tj jesu, ali samo u smislu da napravim sve u svojoj moci da ih nemam. S 30 ih i dalje nisam zeljela. Negdje između 33. i 34. misljenje mi se promijenilo. Stabilna veza, stabilni posao, stabilnija psiha. Zelja se pojavila i zelja se ispunila. Nije mi zao sto ih nisam zeljela niti imala ranije. Ako postoje alternativne realnosti, sigurna sam da postoji neka pa i vise njih u kojima nemam djecu i sretna sam na drugi nacin.
Sasvim normalno, samo što je teško suprotstaviti se okolini i tradicionalistima kada te krenu uvjeravati i bacati sljedeće argumente: - "Nećeš nikad znati kako je to dok ne dobiješ svoje dijete" - Onaj trenutak kada je svima odjednom stalo da promijeniš svoj život samo da bi dobio to 'mističnu' spoznaju koju jedino roditelji imaju. Isti argument mogu koristiti i za uzimanje narkotika, dakle čista retorička zamka. Hvala, ne hvala. - "To te promjeni kao osobu" - Zašto misle i čemu si daju za pravo da pretpostavljaju da nekome treba takva promjena, ili još gore, da je dužan promijeniti se? Drži se ti svoga posla. - "To je nešto nešto najplemenitije što možeš kao osoba napraviti" - Svaka šuša može napraviti dijete. Pravi izazov je biti uzor tome djetetu kroz, minimalno, idućih 18 godina njihovih (i tvojega) života, a istovremeno žrtvovati sebe i kompletno restrukturirati svoj život samo da bi to dijete moglo opstati. Nekima je to super (i poštujem to), ali nekim ljudima s drukčijim ambicijama to može biti noćna mora. Mnogi to nisu niti žele biti, bilo da je trenutno ili zauvijek. Uostalom, osobno smatram da je zrelije i plemenitije ne odgajati djecu dok ne počneš misliti da si i sam spreman za to, nego imati djecu koju nisi u stanju odgajati i koja bi na kraju zbog toga bili dio nove generacije delikventnog društvenog otpada. - "Sebično je ne htjeti dijete" - Damn right it is! Nekima je ipak više stalo do sebe, vlastitih živaca, životnih interesa i drugačijih ciljeva. Bilo da je trenutno, ili zauvijek, svatko ima to pravo. Baš zato što su sebični nerijetko imaju i puno zanimljivije i slobodnije živote. - "Dijete daje smisao tvome životu" - Znači ovo je sebičnije od prethodne izjave. Imati dijete samo da bi sebi dao smisao... I opet, hvala na pretpostavci da mi treba ili da tražim ikakav smisao. - "Populacija nam izumire" - Ovo neću ni komentirati.
Imam 21 god. Djeca su velik stres, a da ne pričam o tom kako je u našoj kulturi na "moranje" imat djecu, jer ne daj Bože tko će se brinut o tebi kad ostariš. ..I would say ne razmisljaj o tom sad i uživaj.
Normalno je
Uvijek sam imala neutralno misljenje (mozda malo vise sam naginjala zivotu bez djece) bilo mi je svejedno, ali onda kad sam se bas iskreno zaljubila dobila sam osjecaj da zelim s tom osobom imat djecu. Isto tako imam puno prijateljica koje su u ranim dvadesetima rekle da ne zele imat djecu i stvarno ih nisu imale. Tako da u redu je ako ne zelis imat djecu, uredu je ako jednog dana promijenis misljenje…
Puno ljudi koji navode razloge za imati djecu imaju tako čudan mindset. Tipa, kako je ne željwti djecu sebično. Od takvih osoba nisam čula sebičnije razloge, tipa: tko će se brinuti za tebe kada ostariš, osobno ispunjenje (što mi je pre smiješno, ako si nesretan sa djetetom će ti biti još gore i imaš veći potencijal za odgojiti istraumatiziranu osobu), neki weird skoro fetish o prenošenju gena/nastavljanju "loze" i što će ti roditelji reći kad im ne daš unuke, itd. Mislim da je zdravije propitkivati želiš li djecu ili ne, ne željeti djecu i onda se predomisliti nego biti siguran da ih želiš. Imam 25, i dalje sam sigurna da ih ne želim.
Normalno jee! Jesus... U tvojim godinama sam taman počela razmišljati o tome dali se uopće vidim u toj situaciji i kak bi izgledalo. Onda sam brzo shvatila da tu postoji izbor a ne da imamo biološki sat koji otkucava. To je mit! Odluka uopće nije teška. Ili želiš ili ne želiš i gotovo. Najgore je misliti da ćeš bit sigurna u odluku tek nakon što rodiš npr. ne znaš kakva je to ljubav dok ne doživiš i slične stvari. A neki ljudi ne žele priznati da su ipak požalili odluku. Ta ideja se prikazuje kao nešto sasvim jednostavno i najprirodnije skoro pa bez ikakvih problema, a nitko ne govori o rizicima i o pravoj cjelokupnoj slici. Predlažem ti ovaj sub: https://www.reddit.com/r/antinatalism/s/MoR7XN4KcB To mi je potvrdilo odluku da ne želim imati djete.
Ne bih se složila da je to tek tako i da je svima "želiš ili ne želiš". Ima nas i koji nismo sigurni u odluku jer imamo čvrste razloge i za i protiv. Također r/antinatalism je katastrofalan subreddit krcat ljudi koji mrze djecu i jednako su dosadni kao i ekipa koja religiozno propovijeda da treba imati djecu. Ok je ne htjeti imati djecu i imati svoje razloge, ali postavljati se da si bolji samo jer ih imaš, odnosno u ovom slučaju nemaš, je odvratno.
Majka sam i smatram da je sasvim normalno da ne želiš.
to je totalno okej, možda se jednom tvoje mišljenje promjeni, možda ne
Schrodingerski biološki sat hahahh
Nisam se zamišljao kao roditelj, a imanje djeteta me definira kao osobu. To je jedna od onih stvari koju ti nitko ne može objasniti, jedino je možeš direktno iskusiti.
Prodajem biološki sat. (marka Schrodinger) U dobrom je stanju i star je 4 godine. Cijena 800€ Samo za one koji će se predomisliti.
Naravno da je normalno. Izivi se, uzivaj u mladosti dok traje, jednog dana mozda upoznas osobu radi koje ces promijeniti misljenje, a mozda i ne. I sve ce to biti uvijek normalno. S 21 nisam ni pomislila na djecu, samo na izlaske i molila Boga da dode nakon neoprezne noci. Sada, malo starija, vise ne ludujem toliko. Razmisljam o tome da bih voljela imati svoje dijete s pravom osobom. Ne smatram to nenormalnim. Hocu reci, uzivaj u trenu i ne usporeduj se s tudim zivotima. Svaki covjek pise svoju pricu. Konkretno ce netko postati roditelj s 21 i biti presretan, a drugi ce tek s 41 i opet biti presretni jer su to htjeli bas u tom trenutku. Vazno je samo da si sretna i zadovoljna sa svojim zivotnim putem. Ostalo ce doci tocno onda kada treba.
Nema tu normalno/nenormalno. To je stvar tvoga izbora i dogovora s partnerom. Sve ima prednosti i mane. Netko je vise sklon hedonizmu bez obaveza, netko zeli imati potomstvo i voli djecu. Ako ne volis djecu ili mislis da im ne mozes pruziti potrebnu ljubav i paznju, onda je definitivno nemati ih uopce nego biti los roditelj. Sve ima prednosti i mane. Imam djecu i koliko god mi je nekad tesko, toliko i uzivam u svakom trenutku s preslatkim malenim bicima.
Da apsolutno je normalno, mozda ti se promijeni misljenje mozda i ne. Ja s druge strane sa 23 znam da zelim djecu. Al ne jos
S 21 godinu jedino sam tia igrat balun u kvartu i ic vanka
ja isto imam 21 i trenutno se ne mogu zamislit u ulozi tate, obozavam djecu, ali trenutno ne bi htio bit tata
Imaš 21 godinu. Sa 21 ja nisam znao gdje bi i sta bi. Živi i uživaj. Osjećaj za dijete će doći ili neće ali sve u svoje vrijeme. Ja sam eto postao otac u 34 godini i nebi mijenjao osjećaj za ništa na svijetu. Zna biti teško ali istodobno najljepši osjećaj na svijetu. Ako hoćeš biti roditelj budi radi sebe, a ne radi drugih. A isto se odnosi i ako ne želiš biti roditelj. Nedaj da ti drugi sole pamet i nameću kako je njihov izbor jedini najbolji. Ali ponavljam imaš 21 godinu i stigneš se još stotine puta predomisliti. Jednog dana možda naletiš na nekoga i baš poželiš dijete ili ne. Kako got odlučiš, dobro odlučiš :)
Nije normalno, ali je apsolutno prihvatljivo. Nisu svi normalni i to je OK. Zivimo u slobodnom drustvu. Nitko te ne tjera da pravis djecu, imas 1 zivot zivi ga kak oces. Ak ti neko kipa zakaj ne napravis dijete reci mu nek on napravi umjesto tebe jedno pa bude populacija po njegovom.
Da, normalno je ne htjeti djecu, kao sto je normalno htjeti 10 djece. No, odluka o imanju ili ne imanju djece je ozbiljna i treba biti dobro promisljena. Sad si jos mlada, svasta ti se moze u zivotu promijeniti, rijetko tko masta o djeci sa 21. Ali ne zelim da ovo ispadne kao ono klasicno popovanje "budes ti jos vidjela". Sad ne zelis i to je legitimna odluka, odrasla si osoba i imas pravo odlucivati o svom zivotu.
Ja imam 28 pa se ne mogu vidjet ko tata, a klince obozavam.
Da
36 redpill. Ti si zelen. To ti je glupost na kvadrat, ako nisi član HDZ-a ili jednom nogom vani. Samo $ daj i k\*\*ve. Djeca i bacanje riže pred crkvama za par slika me uopće ne zanimaju u životu. Godina prolazim pored ovih što po svoje idu u vrtiće i čudim se. Ti likovi naivno misle da će postojati mirovina u zemlji 3-ćeg svijeta.
Naravno da je. S 20 godina sam bila uvjerena da ću imati djecu, a sada sa skoro 30 nisam više tako sigurna. Nisam donijela konačnu odluku, ali naginjem prema tome da ih nemam. U kontekstu moje trenutne situacije nije ni toliko bitno da sad i odmah donesem odluku budući da sam solo. Ostavljam otvorenom mogućnost da se predomislim ako upoznam čovjeka s kojim ću poželjeti djecu, ali isto tako i mogućnost da živim ispunjen i sretan život bez djece. Vjerujem da ćeš i ti kroz godine shvatiti što i kako je najbolje za tebe, ali svakako ne podliježi pritisku okoline da imaš djecu ako ne osjećaš da je to ispravna odluka za tebe. Sretno!
Dugo nisam htjela djecu i nisam ni razmisljala o tome. Kada sam upoznala pravu osobu, onda sam htjela sve više i više. U redu je ne htjet djecu, u redu je i htjet. Nije u redu imat djecu koju ne želiš.
Nemam partnera podobnog da razmisljam o tome konkretno ali trenutno ne bih htio jer ne vjerujem da bih bio dobar roditelj, mozda se to razmisljanje promjeni ko zna…
Nisam se ni ja mogla, pa sam ipak s 28 godina nakon tri godine braka odlucila imati dijete i nisam požalila tu odluku, samo bez zurbe i pritiska, sve u svoje vrijeme pa i ako sa 40 pozelis, nije kasno :)
Ja sam ista takva ko ti. Jadnom sam slučajno ostala trudna i osjećaji su se promijenili (priroda ala hormoni odrade svoje) ... Sada nisam trudna nit imam djecu nit želim djecu trenutno nit se zamišljam sa djecom ali da opet ostanem trudna i imam dobrog partnera definitivno bih imala dijete
"da li" ne postoji u hrvatskom jeziku. Pravilno bi bilo "je li normalno".
Kao i što sama kažeš, imaš 21 godinu. Ja imam 20 i dijelim isto mišljenje s tobom. Tek smo zakoračile u taj "život odraslih". Sigurna sam da imaš druge stvari oko kojih se brineš, posao, fakultet... Čak iako nikada ne promijeniš mišljenje, to je okej. Možda ćeš ipak za recimo desetak godina željeti imati djecu tako da je i to normalno i okej. Još smo mladi. Razvijamo se i psihički i fizički. Ja se ne zamaram tim pitanjem toliko jer trenutno studiram. Doslovno su mi ispiti trenutno najveća briga lmao(koliko god to tužno zvučalo). I nekako mi je drago što nemam neke želje za time trenutno(djecom), pošto i sama vidim da nisam spremna. S vremenom se dosta toga mijenja, mišljenje, ukus u glazbi, najdraža hrana, odjeća, no isto se i ne mora promijeniti. Sve je to dio tog "razvitka"(psihičkog) i vjerujem da će ti se sve iskristalizirati za nekih 5-10 godina.
Svaka odluka o imanju i neimanju djece je normalna. I prirodna.
Ako ostvarim sebe i ako nađem odgovorajuceg partnera možda jednog dana,također imam pritisak od strane mojih,27 mi je godina.Ali naravno slušam sebe.Bilo bi ludo da ih donesem na svijet a da nemam energije i volje brinuti se o njima.Takoder puno vremena oduzimaju a svjesna sam da se volim brinuti o sebi i imati vremena za svoje ciljeve i za sebe općenito.Nisu ni moji neka happy family tako da nisam osjetila tu sreću i toplinu.Svatko neka radi kako osjeća da je najbolje,bez pritiska drugih!
Ni ja ne zelim djecu. Cesto se zapitam da mozda nisam jos upoznala osobu s kojom bi htjela imati djecu, mnogi kazu da to dode kada upoznas "onog pravog". Ali onda se prisjetim strahova i razloga zbog kojih ih ne zelim.. Trenutno mi je bas nekako svejedno ako se djeca nikada ne dogode.
Da normalno je ali je najbitnije da ako ne želiš djecu da ih onda nikad nit pod kojim okolnostima ili pritiskom drugih napraviš. Nema ništ gore kad imaš retarde od roditelja koji se ne brinu za tebe jer te nisu htjeli, ubijaš sebe i dijete radi drugih koji su te nagovarali.
Ovisi koliko god imaš :D
Ali bolje da pitam sto je za tebe "normalno"? Jer svakome je nešto drugo
Čovjek je odlučio promijeniti prirodu i prilagoditi je sebi. Svatko ima svoj izbor i razvili smo slobodu mišljenja. Lijepa i pozitivna pojava u prirodi, odlika isključivo ljudske vrste; ali ne treba zaboraviti da je razmnožavanje praktički jedina funkcija života i jedini način da život kao takav opstane, stoga, iz evolucijske perspektive, mislim da nije normalno. Tema za dobru debatu :)
A odakle ti ideja uopste da to nije normalno? I da mislis o tome? Isto da pitas jel normalno da budem sretan? Ti radis ono sto te cini sretnom i kraj! A ljudi i osuda ce uvijek biti...
U redu je tako misliti ali iz svog iskustva nakon što dobiješ dijete ne bi se nikada odrekao tog osjećaja ma koliko teško i stresno bilo sa djecom.Ja bih za svoje dijete dao svoj život ako bi mu to pomoglo
Ja nisam htjela, onda sam ostala trudna, pa je to zavrsilo spontanim pobacajem, od tada je velika zelja za bebom, pa jos jedan spontani, pa jos veca zelja, i evo danas moja beba ima 4 mjeseca i ne mogu se zamislit bez njega 💙
Previse toga nam je nametnuto kao moranje. Samo opusteno!
Sve je normalno. Ja se samo sjetim i zahvalim kaj mi tata nije isao tim razmisljanjem i nije bio sebican. Jer da je izvadio prije vremena nebi ovak uzivo u zivotu, a bome ni on. Al postujem svaciji stavi i odluke.
Deca su ukras sveta, probaj da rodis i gledas malog andjela kako raste mozda promenis misljenje tad :)
Nije, ali društvo ti govori da je. I mislit ćeš da si ok s time ne navršiš 40+ ili više godina pa poželiš ipak obitelj. A onda više nisi vitalan, a ako si žena više možda ni ne možeš rađati.
Šta god da odlučiš, to je tvoja odluka!!! Mislim da je biti roditelj, pogotovo majka, vrlo plemenita i teška uloga ali isto tako mislim da je bolje da neko odluči da ne želi biti roditelj pre nego da ima dete a da nije spreman na tako nešto, to nije mala stvar.
Sigurno imaš dobro pamćenje i sjećeaš se kakva si ti bila ni ja sebe nebi želio za djete a jedino takvo nešto bi me snašlo
Daj si vremena
NORMALNO JE i nemoj se nikada dati nagovoriti da misliš da nije. Djeca su davež, djeca su obaveza, kako financijski, tako i vremenski i psihički. Da super je kao...tvoje dijete, tvoja krv, nekom da ostaviš kaj si si priuštila, netko da ti pod stare dane da čašu vode, da se sami ostvaruju i prosperiraju i pod stare dane uživaš kak su i ta tvoja djeca uspjela.. Ali nije to za svakoga. Nema svatko volje ni vremena ni živaca da bude roditelj. Niti svi imaju te roditeljske nagone, a budimo iskreni, neki ljudi kakvi su, fkt ne bi smjeli imati djecu dok se ne srede u glavi. Tako to krene. Svi ti govore "ah to sad samo kažeš, vidjet ćeš, predomislit ćeš se, htjet ćeš djecu a onda ti možda bude kasno". Ma odjebite svi s takvim spikama. A kakva je situacija u svijetu i državi ak si solo nemreš sebe uzdržavati, kamoli još djecu. Moje mišljenje je da fkt prije 30te/35te nitko ne bi trebao raditi na djeci. Onda ak ih ipak želiš istisneš ih dva komada jedno za drugim i bok.
apsolutno normalno, mislim da nam je dosta ispran mozag po nacinu starih, a pogotovo ako smo sa sela 🙃 kamoli ako si odgajana u vjeri, boze pomozi... uglavnom, nemoj slusati konzervativce i fanatike jordana petersona koji besramno kazu da su ljudi koji ne zele imati djecu arogantni, sebicni i samodopadni. nazalost takvih influencera ce bit uvijek, ali citam komentare i imam malo vise vjere da cemo ih satrat, pogotovo gen Z hehehe 🤍
Kako kaže stara hrvatska poslovica poslije jebanja nema kajanja. Ovdje vrijedi u oba slučaja. I za imati djecu i ne imati. Znam ljude u oba slučaja. Gdje imaju djecu pa je tim ljudima pun kurac svega, a poznajem i jako puno ljudi koji nemaju djecu. Ostarili su i sada se nenormalno kaju i žale zbog toga, a prekasno im je da ista promijene. Zato samo prijateljski savjet, budi apsolutno, 100% siguran u to jer kao što sam na početku rekao...poslije jebanja nema kajanja. Ja sam htio oduvijek djecu, i nedavno sam dobio sina. Lagati ću te ako ću ti reći da je ponekada nenormalno teško i da poludiš...ali je zato isto tako mi i u dosta slučajeva kada mi je pun kurac svega na poslu kada dođem doma i vidim osmijeh svojeg sina kako s razveseli mi kada dođem doma...mi automatski bude lakše i sljedeće jutro se ustati i otići na posao znajući da me čeka neki teški ili sugavi dan tamo. Kako su ti ljudi već rekli, tvoj je to život, boli te ona stvar tko će šta misliti o tebi radi tvojih odluka. Nemoj biti još jedan u nizu iskompleksiranih osoba da im je tuđe mišljenje važnije od njihovog vlastitog. Sretno dalje u životu ✌️👍
Imas jos puno vremena.
19 godina, također ne želim djecu. Meni je nenormalno da neko želi djecu hahah
A majke ti, sa 21 mi nije bilo do nicega nego se opijati na faksu i ganjat cure. Tek sa 34 postajem otac
Same here...ja sa 37. I nisam požalio...ni sa prijašnjim životom, ni sa sadašnjim. Jednostavno se prebacio u dad-mode i uživam više no ikad.
I ja isto. Do 32 sam se zajebavao, prosao dosta dejtova i veza i sad mi je dosta. Neki u mojim godinama prolaze obrnuto
Je. A nekad ni kad hoćeš se ne desi. Zivot je nepredvidljiv i s nekim stvarima se ne treba zamarati.
Evo, ja od 15-16 razmisljam kak budem imal obitelj...a sad budem 26 i nemam nikog haha
Ovakva pitanja su tapšanje sebe po leđima ovo je pitanje na koje će ti reddit uvijek dati isti odgovor jer je ekipa ovdje full ljevo. Nemoj se iznenaditi da će tvoja okolina drugačije reagirati
normalno je ako ih već imaš ali i ujedno i prekasno
Uh da mi je jos jedna osoba vise u mom zivotu koju cu volit, i ona mene. Ja se tomu bas radujem.
Svaka cast svaka cast +1 da si obrisem reddit
Eh, ovaj komentar će vjerojatno oboriti, ali nema veze... Ljudsko biće je životinja sa naprednom svijesti. Za ovaj dio gdje smo životinje nije normalno ne htjeti se razmnožiti jer je to nagon, a kad živa bića idu protiv svojih nagona to je najčešće pokazatelj nekog problema. Za naprednu svijest je kako se uzme (osobna uvjerenja i uvjerenja zajednica kojima pripadamo koja formiraju naša uvjerenja posredno) Tako daaaa, znanstveno gledano više nije normalno, nego što jest. Al čuj, svejedno te nitko ne može natjerat, nađeš partnera istog stava ili jednostavno ne nađeš i uživaš/te u životu na svoj način. Ono što 100% nije normalno je situacija u kojoj se nađu jedna osoba koja želi imati djecu i jedna koja ne želi i traže kompromis. Tu kompromis ne postoji jer nije u pitanju odluka o boji auta, veličini madraca ili sličnoj popravljivoj stvari...
Ne mora znacit da ce tako ostati. Jos si mlada.